Mandić, Josip (Josef)

Mandić, Josip (Josef), pravnik, skladatelj (Trst, 4.IV.1883 - Prag, 4.X.1959). Gimnaziju je završio u Zagrebu i tu je započeo glazb. školovanje (F. Vilhar). Studij prava završio je 1906. u Beču, gdje je također pohađao glazb. konzervatorij (H. Graedener i R. Fuchs, kod kojega su učili G. Mahler, B. Bersa i dr.). 

 

U Trstu je 1911. otvorio odvjetnički ured, bio sudionikom istar. narodnoga preporoda (poput oca Frane i strica Matka) i uključio se u polit. djelatnost (s bratom Antom, D. Trinajstićem i dr.) i sindikalno gibanje. Nakon što je nekoliko god. boravio u Švicarskoj (Zürich, Bern), oko 1923. nastanio se u Pragu, gdje se usavršavao u kompoziciji (K. Jirák, R. Zamrzli), bavio se pravničkim poslom i istodobno skladao. Ukupno je napisao 20-ak skladba. Prva je mladenačka djela stvarao za školovanja: u Zagrebu Hrvatsku misu za mješoviti zbor (1897), u Beču kantatu za mješoviti zbor i orkestar Slaven i pjesma (1902), operu Petar Svačić (1903), na libreto K. Lukeža, i suitu za orkestar (1905). U Pragu je napisao Gudački kvartet (1927), simfonijsku pjesmu Noćno putovanje (1928), četiri simfonije (1929., 1930., 1953. i 1954), Puhački kvintet (1930), Tri balade za sopran i orkestar (1932), opere Mirjana (1937) i Kapetan Niko (1944), nekoliko glasovirskih djela, popijevaka i dr., te na kraju Varijacije na Mozartovu temu za orkestar (1956). Isprva se priklonio nac. smjeru i na nj se vraćao tijekom života (V. Fajdetić). U potonjem je zrelom razdoblju stvaralaštva, pod utjecajem praškoga glazb. ozračja, ugl. slijedio tzv. neoslogove eur. glazbe 1930-ih i donekle se također koristio folk. građom.

LIT.: N. Leverić, Josip Mandić (1883-1959) - tragovi, Arti Musices, 1999, 1; Ivan Matetić Ronjgov. Odjeci glazbene prošlosti (zbornik), Viškovo-Ronjgi 2002.
L. Duraković, Đ. Križman-Zorić, Istarska enciklopedija