Boškarin

Boškarin (furlanski boscarin: neobrađeni štap i ime goveda), najrašireniji istar. narodni naziv za govedo istarski podolac. Drugi su uobičajeni nazivi bakin, mandula, sivo, istro, srnela. To je govedo bilo vrlo rašireno u Istri do sred. XX.st., a od tada postoji samo nekoliko stotina primjeraka.

Tipična radna životinja, mirne naravi, služio je za oranje i vuču. Volovi dosežu masu i do 1300 kg, dok su bikovi nešto lakši, te teže do 900 kg. Uzrasli mužjaci u grebenu visoki su oko 150 cm, a krave, čija težina doseže do 650 kg, u grebenu imaju visinu od 135 do 142 cm. Boja im je svijetlosiva do bijela, s prijelazima na tamnije nijanse. Telad na svijet dolazi crvenkastosmeđa, te sivu boju poprima u dobi od 3-4 godine. Na vrhove širokih rogova vlasnici su im stavljali mjedene kuglice radi zaštite od mogućih ozljeda. Kao jedan od simbola ruralne Istre boškarin se spominje u književnosti i glazbi te prikazuje u lik. stvaralaštvu, a u novije se doba koristi i u turist. promidžbi. Opisao ga je V. Nazor u pripovijetki Boškarina (1910), a Josip Diminić izradio je kamenu skulpturu Istarski vol (1977), postavljenu pred hotelom Parentium u Poreču.

F. Putinja

http://www.istra.net/hr/natura/boskarin

http://www.azrri.hr/index.php?id=99