Milanović, Božo

Milanović, Božo, svećenik (Kringa, 10.X.1890 – Pazin, 28.XII.1980). Odgojen u narodnjačkoj katoličkoj obitelji, obrazovanje je započeo u Kringi, a nastavio u carsko-kraljevskoj hrv. gimnaziji u Pazinu, te se uključio u pokret katoličke mladeži. Iako su ga privlačile prirodne i tehničke znanosti (pa je poslije čak prijavio i patent električnoga komutatora), nakon mature opredijelio se za studij teologije u Gorici, a za svećenika je zaređen u Trstu 7.VII.1914. Kao bogoslov postao je tajnikom i predsjednikom Akademskoga katoličkog društva Dobrila te je za ljetnih praznika pomagao utemeljenje »mladenačkih društava« po selima na Pazinštini.

U kolovozu 1914. postavljen je za župnika u Pićnu. U I. svj. ratu austrijske su ga vlasti nakratko zatvorile kao polit. nepoćudnog, ali je ubrzo pušten. God. 1917–18. boravio je u zavodu Augustineumu u Beču radi pripreme doktorata iz teologije, koji je bio odobren 1.VI.1918., a rigoroz je položio 22.X.1919. Nakon rata kratko je župnikovao u Kringi, gdje je bio pod policijskom prismotrom, a pretrpio je i nekoliko izravnih fizičkih napada; kako bi ga zaštitio, biskup ga je premjestio 7.II.1922. u Trst na dužnost kapelana u župi sv. Ivana. Tu se posvetio političkoj (predsjednik Istarskog pododbora Političkog društva Edinost) i izdavačkoj djelatnosti radi održavanja nac. svijesti istar. Hrvata i Slovenaca. Nastavio je izdavati časopis Pučki prijatelj (koji je u Pazinu ponovo bio pokrenuo Josip Grašić 1919), kalendar Istranin, od 1925. Istarsku Danicu, ali je priređivao i tiskao i molitvenike, poput Dobrilina Oče budi volja tvoja, katekizme, vjersku i poučnu literaturu, beletristiku i dr. Bio je glavni pokretač Društva sv. Mohora za Istru te je sa suradnicima pridonio očuvanju istar. identiteta između dvaju svj. ratova, u vrijeme kad je faš. vlast nastojala posve izbrisati hrv. i slov. nac. osjećaje. U Trstu je ostao do 1941 (od 1937. u župi sv. Antuna Novog), kad je interniran u Bergamu (do rujna 1943), uspijevajući se potajice sastajati i dogovarati s istar. župnicima i koparskim sjemeništarcima iz Istre te tiskati i širiti knjige i brošure na hrv. i slov. jeziku. Nakon pada faš. vlasti u rujnu 1943. vratio se u studenome u Trst, gdje se opet prihvatio izdavačke djelatnosti (kalendari, katekizmi, molitvenici). Odmah nakon završetka rata s Milanovićem su predstavnici nove vlasti u Istri i Hrvatskoj uspostavili kontakt radi dobivanja potpore Crkve za pregovore o budućim drž. granicama. U zamjenu je od jugosl. vlasti zatražio da se omogući utemeljenje istar. hrvatskog sjemeništa s osam razreda gimnazije, utemeljenje istar. svećeničkog društva, izdavanje jednoga vjerskoga lista, da se dopusti podučavanje vjeronauka u školama i nastavak djelovanja Društva sv. Mohora za Istru. Presudno je bilo njegovo angažiranje s drugim istar. svećenicima u susretima s međusavezničkom komisijom za razgraničenje u ožujku 1946., tijekom kojih je podatcima crkvene statistike dokazivao da Istra i Slovensko primorje moraju pripasti Jugoslaviji. Sudjelovao je u radu Pariške mirovne konferencije. U studenome 1946. preselio se iz Trsta u Pazin i ondje preuzeo dužnost ravnatelja sjemenišne gimnazije, koju je obavljao do 1968. Vodio je i Visoku teološku školu u Pazinu, predavao je i pisao udžbenike. Autor je nekoliko povijesno-publicističkih knjiga o novijoj povijesti Istre: Istra u osvitu narodnog preporoda (1960), Hrvatski narodni preporod u Istri (I., 1967; II., 1973), Moje uspomene (1900–1976) (1976), a postumno je objavljena Istra u dvadesetom stoljeću (I., 1992; II., 1996). Vodio je Istarsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Pazinu, koje je nastavilo vjersko-izdavačku i publicističko-prosvjetiteljsku djelatnost Društva sv. Mohora za Istru. Dobio je više državnih odličja, počasni naslov prelata Njegove Svetosti, počasni doktorat zagrebačkoga Teološkoga fakulteta.

 

LIT.: A. Hek, Božo Milanović, Istarska Danica, 1982; isti, O životnom putu i djelu dra Bože Milanovića, u: Pazinski memorijal, 1988, 17, 2; M. Bertoša, Epistolarno svjedočanstvo o monsinjoru Boži Milanoviću (Uz 110. obljetnicu rođenja i 20. obljetnicu smrti karizmatičnog Istranina), Forum, 2000, 72.

U.