Pȁzin (izvedeni oblici: gen./ak. Pȁzina, dat./lok. Pȁzinu; tal. Pisino, njem. Mitterburg), grad u središnjoj Istri nad krškim ponorom Jame (Pazinska jama), u koji ponire Pazinčica (Pazinski potok) (45°14′N; 13°56′E; 361 m nadmorske visine); 3.981 stanovnika (2021.).

Središte je gospodarskoga, kulturnog, obrazovnog i sportskog života središnje Istre, sjedište Istarske županije (skupštine, stručnih službi i nekih upravnih odjela), županijskog trgovačkog suda i istoimene jedinice lokalne samouprave (Grad Pazin).

Stanovnik je Pȁzinac (rjeđe Pazinjȁn), stanovnica Pȁzinka (rjeđe Pazinjȃnka), a pridjev pȁzinski (vrlo rijetko pazinjȁnski).

Pazin se razvio oko feudalnog Kaštela, koji se smjestio na zaštićenu položaju, a u XIX. i XX. st. postaje raskrižje cestovnih putova (križanje ceste Pula – Rijeka s cestama prema Poreču, Buzetu, Labinu i Žminju te spoj na Istarski ipsilon). Prometna mu važnost raste naročito izgradnjom željezničke pruge Pula – Divača (Istarska državna željeznica) 1876.

Gospodarsku osnovu tradicionalno čini poljodjelstvo (vinogradarstvo, voćarstvo, žitarice) i stočarstvo, a u drugoj polovini XX. st. bila se razvila tekstilna industrija (Pazinka, kemijsko-tekstilna industrija Pazin), prerada plastike (Istraplastika), obrada ukrasnoga kamena (Kamen), te peradarska i mesna industrija (Puris). Rijetke od tih tvrtki poslije pretvorbe i dalje posluju. Potkraj 1990-ih počinje se povećavati udio zaposlenih u tercijarnim i kvartarnim djelatnostima (ugostiteljstvo, trgovina, osobito uprava).

Na mjestu Kaštela pronađeni su tragovi prapovijesne naseljenosti iz srednjeg brončanog doba (oko 1500. pr. n. e.). Prvi se put Pazin spominje 7.VI.983. u ispravi cara Otona II., izdanoj u Veroni, kojom utvrdu nad Jamom (Castrum Pisinum) predaje u posjed porečkome biskupu. Naselje postoji od IX. st., možda i ranije, ali nema tragova antičke naseljenosti. Kaštel je, dobro branjen prirodnim položajem, bio važna vojna postaja, a civilno naselje i središte feudalne gospoštije bilo je na uzvisini iznad njega (danas Stari Pazin). Feud je 996. dobio akvilejski patrijarh, ali već 1060. predao ga je porečkome biskupu, koji je tako zaokružio svoj posjed u središtu Istre. Biskupija je civilnu upravu prepustila Menhardu, vlasniku Črnoga grada, koji je sredinom XII. st. na područje Pazina naselio nove stanovnike te je uzurpacijama stvorio temelje feudalne gospoštije koja se razvila u Pazinsku knežiju. Menhard je službenu investituru porečkoga biskupa dobio 1175., a naslijedila ga je kći Matilda, koja se udala za Engelberta Goričkoga, te je obitelj tako došla u posjed Pazina i držala ga do 1374. U to je vrijeme uz Kaštel počelo nicati podgrađe, civilno naselje na hrptu iznad Jame, koje se širilo koliko je to dopuštao gospodarski interes vlasnika feuda.

Širilo se i područje feuda, koje je sredinom XIV. st. obuhvaćalo ne samo Pazin nego i okolne posjede (Žminj, Tinjan, Trviž, Kožljak, Kašćerga, Bačva, Višnjan, Ružar, Vižinada i Božje Polje), te feudalna prava na drugim posjedima. U posjed pazinske gospoštije došla je leopoldinska grana austrijske kneževske obitelji Habsburg, koji su je davali u zakup svojim vazalima, često kao hipoteku za novčane poslove: knezovima devinskim (1379.–99.), obitelji Walsee–Enns (1399.–1435.), a zatim su neko vrijeme izravno njome vladali imenujući kapetane iz različitih velikaških vazalnih obitelji (Della Torre, Rauber, Pruschnig, Dür), koji su vladali knežijom u njihovo ime.

U ratu 1510. mletačka je vojska opsjedala Pazin, ali Kaštel nije bio osvojen. Tijekom XVI. i XVII. st. redali su se drugi zakupci (Dür, Mosconi, Cvjetković, Khevenhuller, Kaitschach, Függer, Barbo, Eggenburg). Vlasnici pazinske gospoštije u pravilu nisu živjeli u Pazinu, nego su u njihovo ime posjedima upravljali kapetani. Katastarski i fiskalni podatci vodili su se u urbarima. Najstariji je iz 1498., a revidiran je 1578. i 1598. U oba slučaja promjene urbara izbila je buna seljaka, koji su bili previše pritisnuti davanjima, a obje su bune ugušene u krvi. Stanovnici Pazina, tj. podgrađa i predgrađa oko Kaštela, dobili su tijekom XVI. st. prava koja su se priznavala građanima, uključujući i samostalno dijeljenje pravde, po čemu su se razlikovali od kmetova u okolnim selima.

Poslije Uskočkoga rata Habsburgovci su knežiju i pazinski posjed naumili prodati, kako bi namirili dugove, pa je Knežija opet mijenjala vlasnike (furlanski Frankopani, knez Porcia, princ Auersberg, de Priè), sve dok je za 240.000 florina nije kupio markiz Montecuccoli iz Modene, u posjedu čije obitelji je ostala do ukidanja feudalnih odnosa 1848. Tada im je austrijska država isplatila svotu kojom su gospoštiju kupili, a ostao im je samo Kaštel, koji je poslije 1945. nacionaliziran.

Nakon kratke francuske vlasti (1810.–13.), s restauracijom austrijske vlasti u cijeloj Istri Pazin je postao upravnim središtem Istre (1825.–60.). Potkraj XIX. st. postao je poprištem oštrih sukoba hrvatskih i talijanskih političara radi prevlasti u kulturnom i gospodarskom smislu. Od 1868. (kada je osnovana općina Pazin) do 1886. svu vlast imali su Talijani, 1886.–94. Hrvati, a poslije 1894. Hrvati su imali vlast u mjesnoj, a Talijani u poreznoj općini. Mnogobrojne i raznovrsne udruge bile su podijeljene po nacionalnoj orijentaciji. U Pazinu je 1897. otvorena Hrvatska čitaonica, a 1899. prva hrvatska državna gimnazija te talijanska gimnazija. U to je vrijeme nastalo i novo središte grada na rubu starih dijelova naselja oko Kaštela i Buraja, te oko Pristave. Izgrađeni su đački domovi, škole, kazalište, nova zgrada općine i niz stambenih zgrada manjih i većih gabarita.

Između dvaju svjetskih ratova Pazin je bio pod talijanskom upravom, s talijanskim ustanovama, ali se u njegovoj okolici tajno nastavila njegovati hrvatska kultura. U rujnu 1943. bio je poprištem donošenja Pazinskih odluka, koje su označile povijest druge polovine XX. st. u Istri; u listopadu 1943. teško je stradao u bombardiranju, pri čemu su srušene i mnoge zgrade (zgrada talijanske gimnazije Gian Rinaldo Carli, kazalište).

U Kaštelu djeluju Etnografski muzej Istre i Muzej grada Pazina. U predgrađu, neposredno pod Kaštelom, grupirane su najstarije plemićke kuće iz XIII.–XVII. st., a kuće pučana i obrtnika izgrađene su duž dvaju prilaznih putova u nekada također utvrđenu naselju.

Župna crkva sv. Nikole spominje se 1266.; 1441. dobiva veliki gotički višekutni prezbiterij nadsvođen zvjezdastim rebrastim svodom (natpis na zidu unutarnjosti). Od 1659. crkvenoj lađi pridodane su bočne kapele, koje su u velikoj baroknoj rekonstrukciji 1765. spojene u bočne brodove. Na zidovima i svodu svetišta naslikao je oko 1470. nepoznati južnotirolski slikar iz kruga Jakoba Suntera (Leonard iz Brixena) zidne slike velike likovne vrijednosti. Na svodu je ciklus Stvaranja svijeta i borba anđela, a u središnjem polju lik sv. Mihovila; velika kompozicija raspeća zaklonjena je baroknim oltarom. Za neke kompozicije na zidovima iskorišteni su otisci izdanja Biblije pauperum iz XV. st. Na zidove crkve uzidana su dva reljefna epitafa obitelji Moscon (sredina XVI. st.); vrijedan je rad sjevernjačke renesanse, vjerojatno slovenskog umjetnika iz kruga Osbalta Kitella; urešena kamena kustodija s Mosconijevim grbom (1541.). Crkva je opremljena vrsnim mramornim oltarima; oltar sv. Nikole pripisuje se Pasqualeu Lazzariniju, oltar Ružarice Antoniju Michelazziju. Sakristijski ormar s figuralnom intarzijom potječe iz XVIII. st. Orgulje su rad Gaetana Callida (Venecija, 1780.). Od crkvenog srebra ističu se gotička pokaznica i renesansni ophodni križ. Zvonik je izgrađen 1705.

Crkva franjevačkog samostana Pohođenja Blažene Djevice Marije ima kasnogotičko svetište iz 1481.; produžena je 1729.; a zvonik joj je podignut 1713.–17. Glavni oltar djelo je Domenica Cavalierija iz 1726., slikani poliptih Girolama da Santacrocea iz 1536., kip Imakulate vrsni je drvorezbarski rad iz XVIII. st.

Grad Pazin, jedinica lokalne samouprave u središnjoj Istri (s okolnim općinama Cerovlje, Gračišće, Sveti Petar u Šumi, Karojba i Motovun čini Pazinštinu, a još s općinama Tinjan i Lupoglav bivšu općinu Pazin). Površina joj je 134,9 km2, a broji 8.279 stanovnika (2021.). Osim Pazina obuhvaća i naselja: Beram (222 stanovnika, 2021.), Bertoši (392), Brajkovići (340), Butoniga (66), Grdoselo/Grdosel (128), Heki (495), Ježenj (147), Kašćerga (235), Kršikla (24), Lindar (410), Stari Pazin (Lovrin, 328), Trviž (418), Vela Traba (245), Zabrežani (454), Zamask (50), Zamaski Dol (42) i Zarečje (294).

Područje Grada samoupravno je organizirano u 12 mjesnih odbora: Beram (Belci, Beram, Čipri, Kirci, Ladavci, Podberam, Šuškali, Cvitani, Mala Traba, Ruhci i Vela Traba), Grdoselo (Baničići, Belići, Čerišnjevica, Grdosel, Katun Grdoselski, Kras Grdoselski, Mišoni, Pujasi, Racanija, Šišovići i Šajkovići), Heki (Boljki, Breščari, Defari, Dobrili, Dvoričani, Frančini, Grubiši, Guštini, Heki, Lušetići, Munci, Ružići, Slokovići, Trošti, Žbrlini, Brčani, Čubani, Mali Ježenj i Veli Ježenj), Kašćerga (Bankovci, Bravari, Draga, Hreljki, Jelenkovići, Jukani, Kašćerga, Petkovići, Smoljani, Stancija i Ukotići), Kršikla (Brtonići, Frki, Gambari, Gržani, Kišići, Kršikla, Opatija, Petrovići, Butoniga, Bašići, Blekani, Cesari, Gabrijelići, Glavanovići, Tončići i Turki), Lindar (Bakši, Bakšoti, Barišići, Bežići, Durari, Ivoli, Jankovići, Jerolimi, Lindarski križ, Mačinići, Matunčići, Miličići, Zabreg i Katun Lindarski), Stari Pazin (mali dio grada Pazina i Foškići, Stari Pazin, Bortuli, Ciburi, Fakini, Jelenčići, Jureši, Lovrin, Mačići, Pilati, Pod Kras, Rogovići, Sarčija, Stancija Godina, Stancija Mrak, Srbljani i Šepčići, Bertoši, Cekovica, Fatori, Hrestenica, Klemenići, Kuhari, Maršeti, Miljavci, Sironići, Stancija Pataj, Šermani i Vranići), Pazin (cijeli grad/naselje osim manjeg dijela u Starom Pazinu), Trviž (Katun Trviški, Trviž, Brajkovići, Buići, Frankovići, Škrapi, Zovići i Šipraki), Zabrežani (Cerovci, Drndići, Gajmovići, Kašćergani, Maretići, Pariži, Pulići, Sergovići, Šajini, Zabrežani i Zgrablići), Zamask (Brigi, Flegi, Frančez, Križišće, Kršin, Lukači, Movrine, Petehi, Šiminčići, Zamask, Zamaski Dol, Čuf, Korona, Lužer, Pavletići, Pekasi, Petohlebi, Rumini, Toncinići i Trloni) te Zarečje (Bani, Bežići, Brhaji, Dušani, Gabrijelićev brijeg, Kažel, Rimanići, Slavčići, Šimičići i Zarečje).

Grb Grada Pazina je stilizirani štit na čijem se srebrnom (bijelom) polju obrubljenom bojom starog zlata (žutom), u sredini nalazi trozuba kula (kaštel) tamno plave boje (ultramarin) sa srebrnim (bijelim) otvorima vrata i prozora. Zastava je pravokutma, uspravna, svijetloplave boje s gradskim grbom u središtu donjega dijela.

U čast prvog spominjanja imena Pazina, svečano se slavi 2. lipnja kao Dan Grada Pazina, a obilježavaju se i 9. svibnja kao Dan oslobođenja Pazina, 2. kolovoza kao tradicionalni vjerski i pučki blagdan Rim (koji se slavi prve kolovoške subote), te 13. rujna u spomen na Pazinske odluke.

https://www.pazin.hr/

Slike