Peroj iz zraka, (fotografija vlasništvo Glasa Istre, snimio Neven Lazarević), 2011.

Peroj

Peroj, naselje kraj Fažane (44°57′N; 13°48′E; 51 m nadmorske visine); 832 stanovnika (2011.), Grad Vodnjan. Nalazi se na cesti Fažana – Barbariga, oko 1 km od mora. Stanovnici većinom rade u obližnjim naseljima i u Puli, a bave se turizmom, tradicijskim poljodjelstvom (vinova loza, masline) i ribarstvom. U mjesnom govoru naselje se zove Pȅroja. Područje je bilo naseljeno u prapovijesti (brončanodobno naselje na rtu sv. Grgura, gradine), antici (više arheoloških lokaliteta rimskih rustičnih vila na obali i u unutrašnjosti) i ranom srednjem vijeku (crkva sv. Stjepana/Stipana, najvjerojatnije X.-XI. st.). U pisanim povijesnim vrelima prvi se put spominje u ispravi Rižanske skupštine (804.), i to kao casale Petriolo. Godine 1197. zabilježen je (Petroro) kao posjed ravenskih nadbiskupa, a već 1198. prelazi u ruke obitelji Morosini, potom obitelji Castropola (XIV. st.). Nakon što je kuga 1561. potpuno opustošila naselje, mletačke su ga vlasti neuspješno pokušavale oživjeti naseljavanjem nekoliko obitelji iz Bologne, a zatim i grčkih obitelji. U trećem pokušaju, 1657. naseljeno je nekoliko crnogorskih obitelji iz Crmnice, pa se ta godina drži godinom osnutka današnjeg Peroja. Novim doseljenicima bilo je s vremenom dopušteno ispovijedanje pravoslavne vjere, pa su svoj etnički identitet u velikoj mjeri održali do danas (crnogorska pravoslavna zajednica u Peroju, crnogorska štokavština Peroja). Pravoslavna parohijska (župna) crkva sv. Spiridona na groblju sagrađena je na mjestu ruševne katoličke kapele sv. Jerolima, koju su Perojci kupili i 1788. na njezinu mjestu izgradili novu crkvu. Vrijedan inventar crkve (XVI.–XIX. st.) čine ikonostas, crkvena ruha, obredna platna, liturgijsko posuđe i knjige te ikone iz XIV. i XV. st. Privatna kapelica pulske obitelji Matijašević na groblju vrstan je primjer arhitekture neogotičkog sloga. Crkva sv. Stjepana (pred)romanička je izdužena jednobrodna crkva zaključena trima pravokutnim upisanim apsidama, koje pomoću trompa prelaze u polukalotu. Unutrašnjost joj je devastirana nakon 1834., kada je nacionalizirana i prodana mještanima te pretvorena u štalu. Oko nje i u njoj otkriveni su antički, ranokršćanski i predromanički ulomci. Bila je ukrašena freskama s prikazima likova svetaca iz X.-XI. st. te drugim slojem iz XV. st., no one su tek neznatno sačuvane. Grad Vodnjan otkupio je objekt 2000., a restauracija je završena 2013. S ciljem očuvanja kulturne i usmene zavičajne baštine u mjestu od 2000. djeluje Društvo perojskih Crnogoraca "Peroj 1657".

Audio


Zbor iz Peroja izvodi skladbu Žnjetvu žnjela

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Miroslav Bertoša, Gospodarske i etničke prilike u mletačkom dijelu Istre u doba kolonizacije (XVI–XVII. st.), Zagreb 1981.; Robert Matijašić, Ageri antičkih kolonija Pola i Parentium, Zagreb 1988.; U susret zbirci sakralne umjetnosti u Peroju, Pula 1989; Antonio Alisi, Istria. Città minori, Trieste 1997.; IV. međunarodni znanstveni skup Jezici i kulture u doticajima. Peroj / Istra u prošlosti i sadašnjosti, Tabula, 1999., 2.

Slučajna natuknica

Brdo ili Brda