Emo

Emo, mlet. plemićka obitelj. Podrijetlom je iz Grčke, odakle se preselila u Dalmaciju a zatim u Veneciju, gdje se prvi put spominje 997. U izvorima je zabilježena kao Aimus, poslije Aimo, odn. Emo. Članovi obitelji postali su 1819. grofovi Austrijskoga Carstva. Obitelj je imala mnogo znamenitih članova, a za istar. su povijest neposredno vezani: Filippo (XIV. st.) i Maffio (XIV. st.), koparski rektori; Pietro (XIV. st.), kavaljer i sudionik mlet.-genoveškoga Rata za Chioggiu 1379.; Michele (XV. st.) bio je puljski knez, Jacopo (XVI. st.) providur za neobrađena zemljišta, a Zorzi (XVII. st.) istarski providur.

Rašporski kapetani bili su: Pietro (1394); Gabriele (1583–85), koji je rješavao sukobe na mletačko-austr. granici, a ostao zapamćen i po tome što je uspješno spriječio provođenje plana o prenošenju puljskog amfiteatra u Veneciju; Pietro (1619–22), koji je pokušao pomoći seljacima Rašporskoga krasa nastradalima u Uskočkom ratu, novim je kolonistima 1621. podijelio posjede na području Mugebe i Musaleža na Poreštini, zemljišne posjede oko Kostanjice na Puljštini ustupio je opaticama samostana sv. Teodora iz Pule te nastojao suzbiti rastuću krijumčarsku trgovinu; Pietro (1757–59).

 

LIT.: S. Cella, I Reggitori di Pola, AMSI, 1961, 9; G. Tassini, Curiosità veneziane, Venezia 1970; G. Radossi, Stemmi di rettori e di famiglie notabili di Pinguente, ACRS, 1980–81, 11; M. Bertoša, Istra: Doba Venecije (XVI.–XVIII. stoljeće), Pula 1995; G. Radossi, Monumenta Heraldica Iustinopolitana. Stemmi di rettori, di famiglie notabili, di vescovi e della città di Capodistria, Rovigno–Trieste 2003.

S. Bertoša