Franjevački samostan u Rovinju

Franjevački samostan u Rovinju, osnovan je 1701. dekretom porečkoga biskupa A. Adelasija i odobrenjem dužda A. Moceniga, te na poziv općinskoga vijeća Rovinja reformiranim franjevcima mlet. provincije sv. Antuna da osnuju hospicij. Gradnja crkve i hospicija na poklonjenu zemljištu blizu crkvice sv. Antuna Opata započela je 1702.

Crkva je bila završena 1710., no posvećena je tek 13.IV.1750., nakon što su franjevci 7.III.1746. dobili odobrenje da hospicij preurede u samostan. Crkva posvećena sv. Franji Asiškom jednobrodna je, nadsvedena ožbukanim koritastim svodom, s uskim i izduženim svetištem u kojem je gl. oltar, iza oltara s korom s orguljama iz 1882. te bočnom kapelom Blažene Djevice Marije od Bezgrješnoga začeća. Ima tri oltara, koji su obnovljeni 1926. i 1931. Zvonik je sastavni dio začelnoga dijela crkve. Jezgru samostana čine dva klaustra s vodospremama, oko kojih su u prizemlju i na katu tradicionalni samostanski prostori. Djelomično je stradao u požaru 1802., a 1878. u istočnom je dijelu nadograđen za potrebe filozofsko-teološke škole i novicijata, koji su postojali do sred. XX.st. Ponovno je stradao u I. svj. ratu, kada je stanovništvo Rovinja bilo evakuirano pa su s njim otišli i franjevci (1915–18). Ušao je u sastav Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri 1948. Samostan nastavlja predaju franjevaca koji su prvi samostan na tom području podignuli 1442. na otoku Sv. Andrija. Prema predaji, prvi je gvardijan bio sv. Ivan Kapistran, pučki misionar i borac protiv Osmanlija. Samostan na Sv. Andriji ukinut je i napušten 1807.

LIT.: D. L. Ratković, Crkveno blago rovinjskih franjevaca, Rovinj 2002.
R.