Rakalj

Rakalj, naselje na sjeveroistoku Puljštine u blizini Raškoga zaljeva (44°59′N; 14°03′E; 163m nadm. vis.); 487st. (2001), općina Marčana. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom i stočarstvom, vađenjem građevinskoga kamena u obližnjim kamenolomima ili su zaposleni u različitim djelatnostima u Puli i okolnim mjestima. U novije vrijeme počinje se razvijati ruralni i izletnički turizam.

U prošlosti je R. bio poznat po izradi tradicionalne istarske lončarije. Stari kaštel Rakalj (Rachele) nalazi se istočno od današnjega naselja, iznad rta Sv. Nikola na 93m nadm. vis. U ispravi iz 1312. spominje se Castellare de Rachir. U tlocrtu staroga Raklja danas se prepoznaju ruševine kaštela, kule obrambenih zidova, stražarnica i crkva sv. Agneze, koja još postoji. Crkva je pravokutna tlocrta, s upisanom apsidom, na pročelju se nalaze preslica i gotički portal s uklesanom god. 1495., a prema dokumentu iz 1555. nekad je bila župna crkva. Današnji R. spominje se u pov. izvorima 1342. kao Castrum Novum. Nakon višekratnih promjena gospodara, 1536. zajedno s Barbanom prodan je kao feud obitelji Loredan. Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije izgrađena je u XV.st. kao pravokutna građevina s povišenim svetištem, bez apside. Obnovom su joj 1757. pridodane apsida i bočne kapele. U crkvi je očuvana kamena kustodija s reljefima dvaju anđela, rad majstora Dominika iz 1425. Na putu prema Krnici nalaze se ruševine crkve sv. Teodora. Pov. izvori spominju područje oko crkve kao posjed istoimenoga samostana benediktinki iz Pule. Sjeverno od Raklja nalazi se brdo Gomila, na kojem je potvrđena prapov. gradina. R. je rodno mjesto književnika i znanstvenika M. Mirkovića (Mate Balota).

LIT.: D. Klen, Arhivske vijesti o nekim kulturnim spomenicima Barbana i Raklja, Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti JAZU, 1964, 3; L. Foscan, I castelli medioevali dell’Istria, Trst 1992; V. Marković, Crkve XVII. i XVIII. st. u Istri – tipologija i stil, Zagreb 2004.

M. Barada