Rojnić, Matko, knjižničar i publicist (Medulin, 12.V.1908. – Pula, 30.I.1981.).

Gimnaziju polazio u Karlovcu i Zagrebu, gdje je 1931. diplomirao na Filozofskome fakultetu te se 1932. zaposlio u Sveučilišnoj knjižnici. Bio je predsjednik Istarskoga akademskoga kluba, suradnik tjednika Istra i jedan od pokretača antifašističke orijentacije u istarskoj emigraciji. Za Drugog svjetskog rata bio je član rukovodstva istarske organizacije u narodnooslobodilačkom pokretu (NOP) Zagreba, a od kraja 1944. do svršetka rata bio je u ustaškome zatvoru.

Nakon rata bio je ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 1945.–76., izvanredni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU). Godine 1948. izabran je za prvoga predsjednika Društva bibliotekara Hrvatske; pokrenuo je i uređivao časopis Vjesnik bibliotekara Hrvatske. Djelovao je kao stručnjak u međunarodnim knjižničarskim udrugama. Sudjelovao je u radu komisija za vraćanje kulturnih dobara odnesenih iz Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata.

Više od 30 godina vodio je i usmjeravao rad na općoj retrospektivnoj hrvatskoj bibliografiji knjiga (Građa za hrvatsku retrospektivnu bibliografiju knjiga: 1835–1940, Zagreb 1982.–99., knj. 1–25). Objavio je više znanstvenih i stručnih radova s područja knjižničarstva te političke i kulturne povijesti Istre. Bio je suradnikom Hrvatske enciklopedije i Enciklopedije Jugoslavije. Dobitnik je Kukuljevićeve povelje.

Objavljena su mu djela: Kulturne i književne veze Istre i Hrvatske u prošlosti (1931.); „L’Istrie. I. L’historie. II. La civilisation slave“ (u: La Marche Julienne, Sušak – Zagreb 1945.); „Nacionalno pitanje u Istri 1848–49“ (u: Historijski zbornik, 2, 1949.).

Njegov je stariji brat publicist i prevoditelj Ante.

Slike