Histarsko-liburnska božanstva, skupina kultova s kraja željeznoga doba, koja je preživjela na početku rimskog doba.

Sačuvana je gotovo isključivo u obliku latinskih posvetnih natpisa na žrtvenicima. Štovatelji tih kultova bili su romanizirani Histri i Liburni, koji su u rimsko doba nastavili štovati svoja tradicionalna božanstva na rimski način. S vremenom su se neka od njih izjednačila s klasičnim grčko-rimskim božanstvima (sinkretizam, interpretatio romana), pa im zajednička imena nalazimo navedena u jednoj cjelini. U posljednjoj fazi oni nestaju kao samosvojni kultovi, utapajući se u rimski panteon.

Razlikuju se histarska i liburnska autohtona božanstva, iako se u nekim kultovima preklapaju na obama područjima, pogotovo u pograničnom pojasu na Labinšćini i oko Čepića. Po rasprostranjenosti tih kultova zaključuje se da je njihov najveći intenzitet bio na području Nezakcija, te od rijeke Raše do Plomina i zapadnih obronaka Učke, ali pojedinačnih nalaza ima i izvan tih područja (Dvigrad, Rovinj, Tarsatika). Zanimljivo je da su ta većinom ženska božanstva možda ostatak tradicionalnog matrijarhata kod Liburna. U Nezakciju su pronađena dva posvetna natpisa božici Eji te još po jedan u Puli i u Dvigradu. Sva su četiri u obliku Eia Augusta, što je tom kultu davalo službeniji rimski značaj. U Nezakciju je zabilježen i posvetni natpis božici Triti (Trita Augusta) te jedan posvećen Terri Histriji (Terra Histria), koja je zabilježena na još tri natpisa. Radi se o personifikaciji područja, tj. podizanju cijeloga istarskog poluotoka na razinu kulta, što je poznato i u drugim situacijama izvan Istre. Iz Pule su također posvetni natpisi na žrtvenicima božici Boriji (Boria) i skupini božica pod imenom Nebres. Kraj Rovinjskoga Sela pronađena je ploča s natpisom božici koja se zove Seixomnia Leucitica. Kraj Krnice, pokraj ruševina crkvice sv. Tudora, pronađena su tri posvetna natpisa na žrtvenicima s imenom još jednoga tajnovitog božanstva, Melosoka (Melosocus), jedinoga poznatog muškog božanstva među histarsko-liburnskim kultovima. Na jednom od žrtvenika, koji je pronađen u obližnjoj jami Golubinčini, uklesan je grčkim pismom i jezikom, a pripada malobrojnim takvim natpisima u Istri. Sve ove natpise, a i većinu ostalih, podigli su ljudi koji su potjecali iz nižih, ali ne najnižih društvenih slojeva: bili su to dobro romanizirani potomci starosjedilaca ili pak romanizirani potomci istočnjačkih useljenika.

Na liburnskome području najbrojnije je na žrtvenicima zastupljen kult božice Sentone (Sentona), posvjedočen na čak pet epigrafskih spomenika iz Labina i njegove neposredne okolice, na dvama iz Plomina te na jednome iz Rijeke (Tarsatica). Samo je u Labinu zabilježeno ime božice Jutosike (Iutossica) te druge božice, kojoj ime nije nedvojbeno pročitano (.a.itica), ali je jedina i likovno prikazana, jer su sva druga histarsko-liburnska božanstva anikonična. U Plominu i Jesenoviku podno Učke ime božice Irije (Iria) javlja se u dvama oblicima: Iria Augusta, s carskim apelativom koji osnažuje romanizirani karakter kulta, i Iria Venus, u sinkretizmu s božicom Venerom, što znači da se radilo o božici ljubavi i ljepote. Božanstva koja nalazimo u Histriji i Liburniji su malobrojna; ponajprije to su Ika (Ica, Ika, Ika Augusta), poznata na žrtveniku iz Pule i na jednome iz Plomina, te Minerva Flanatika, božica kojoj je to dvostruko ime zabilježeno na žrtveniku u Poreču.