Virchow, Rudolf (Schivelbein, danas Świdwin, 13.X.1821. – Berlin, 5.IX.1902.), njemački patolog, antropolog i političar.

Studirao je medicinu na vojno-medicinskoj školi Friedrich-Wilhelm-Institut u Berlinu. Godine 1847. s Bennom Reinhardtom osnovao je glasilo Archiv für patologische Anatomie und Physiologie, und für klinische Medizin, koji je od 1902. izlazio pod nazivom Virchow’s Archives. Bio je profesor na sveučilištima u Würzburgu i Berlinu. Godine 1856. u Berlinu je utemeljio Institut za patologiju, ravnateljem kojeg je bio do smrti. Virchow je prvi opisao leukemiju, emboliju i trombozu, istraživao upalne procese i tumore, razjasnio uzroke epidemija. Utemeljio je staničnu patologiju, po kojoj je stanica nositelj patoloških promjena. Suprotstavljao se veličanju darvinizma Ernsta Haeckela, a nije se slagao ni s principima medicinske mikrobiologije. Bavio se poviješću medicine i higijene te antropologijom i prapovijesnom arheologijom.

Godine 1866. pokrenuo je glasilo Zeitschrift für Ethnologie. U Berlinu je osnovao Njemačko antropološko društvo (1869.), Etnološki muzej (1886.) i Muzej pučke umjetnosti (1888.). Bio je član Donjeg doma pruskog parlamenta, potom u njemačkom parlamentu član Berlinskog vijeća.

Bio je gostujući znanstvenik u rovinjskom institutu (Centar za istraživanje mora Rovinj), a njemu u čast prvi istraživački brod instituta nazvan je Rudolf Virchow.

Objavio oko 2.000 knjiga i rasprava. Djela: Handbuch der speziellen Pathologie und Therapie (1854.–67.), Die Cellularpathologie in ihrer Begrundung auf physiologische und patologische Gewebelehre (1858.), Vorlesungen über Pathologie (1862.–67.).