Kalc, Jurica, antifašist, španjolski dragovoljac, partizan, narodni heroj (Štinjan kraj Pule, 22.IV.1908. – kraj Novske, ? VII.1942.).

U njegovoj je kući bilo sjedište Omladinskoga socijalističkoga kluba. Bio je u izbjeglištvu u Austriji za I. svjetskoga rata. Nakon što mu je obiteljska kuća zapaljena u nemirima uoči talijanskih parlamentarnih izbora 1921., otac mu je emigrirao 1922. u Zagreb, a za njim i cijela obitelj. U Zagrebu je izučio stolarski zanat, potom se učlanio u Nezavisne sindikate. Ranjen je u demonstracijama što su ih 22.VI.1928. organizirali komunisti u povodu atentata na Stjepana Radića i druge u Beogradu. U više je navrata pokušavao otići u SSSR, prvi put 1932., ali bezuspješno.

Po izbijanju španjolskoga građanskog rata kriomice se 1936. ukrcao na brod u Dubrovniku i preko Tunisa dospio u Španjolsku. Iako mu zbog tuberkuloze odlazak na bojišnicu nije bio dopušten, uspio je doći u Albacete i završiti kratki tečaj u Casa Ibańez; stupio je u četu »Matija Gubec« bataljuna »Georgi Dimitrov« 129. internacionalne brigade, te je na bojišnici u Estremaduri ranjen (1938.) kod Morela. Zatim je u sastavu bataljuna »Divisionario« sudjelovao u borbama na rijeci Ebro, gdje je ranjen u obje ruke. Odlikovan je medaljom Internacionalnih brigada i proglašen počasnim građaninom Republike Španjolske. Po povlačenju španjolskih republikanskih snaga 1938. dospio je u francuski sabirni logor, a u ožujku 1941. prijavio se za rad u Njemačkoj kako bi izišao iz logora.

Nakon što je stigao u Zagreb, upućen je u Sisak, gdje se pridružio Prvom sisačkom partizanskom odredu. Bio je član OK Komunističke partije Hrvatske za Baniju. Poginuo je minirajući prugu Beograd–Zagreb.

Narodnim herojem proglašen je 1973. U Štinjanu posvećena mu je ulica, gdje mu je na rodnu kuću postavljena spomen-ploča, a spomen-porsje u Titovom parku u Puli u kojoj je njegovo ime od polovice 1960-ih nosila i osnovna škola za mladež i odrasle.