Kalc, Jurica, komunist, antifašist, španjolski dragovoljac, partizan, narodni heroj (Štinjan [danas dio Pule], 22.IV.1908. – kraj Novske, ? VII.1942.).

U njegovoj je kući bilo sjedište Omladinskoga socijalističkoga kluba. Bio je u izbjeglištvu u Austriji za I. svjetskoga rata. Nakon što mu je obiteljska kuća zapaljena u nemirima uoči talijanskih parlamentarnih izbora 1921., otac mu je emigrirao 1922. u Zagreb, a za njim i cijela obitelj.

U Zagrebu je izučio stolarski zanat, potom se učlanio u Nezavisne sindikate. Ranjen je u demonstracijama što su ih 22.VI.1928. organizirali komunisti u povodu atentata na Stjepana Radića i druge u Beogradu. U više je navrata pokušavao otići u SSSR, prvi put 1932., ali bezuspješno.

Po izbijanju španjolskoga građanskog rata kriomice se 1936. ukrcao na brod u Dubrovniku i preko Tunisa dospio u Španjolsku. Iako mu zbog tuberkuloze odlazak na bojišnicu nije bio dopušten, uspio je doći u Albacete i završiti kratki tečaj u Casas-Ibáñezu; stupio je u četu »Matija Gubec« bataljuna »Georgi Dimitrov« 129. internacionalne brigade, te je na bojišnici u Estremaduri ranjen (1938.) kod Morela. Zatim je u sastavu bataljuna »Divisionario« sudjelovao u borbama na rijeci Ebro, gdje je ranjen u obje ruke. Odlikovan je medaljom Internacionalnih brigada i proglašen počasnim građaninom Republike Španjolske.

Po povlačenju španjolskih republikanskih snaga 1938. dospio je u francuski sabirni logor, a u ožujku 1941. prijavio se za rad u Njemačkoj kako bi izišao iz logora.

Nakon što je stigao u Zagreb, upućen je u Sisak, gdje se pridružio Prvom sisačkom partizanskom odredu. Bio je član Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske za Baniju. Poginuo je minirajući prugu Beograd – Zagreb.

Narodnim herojem proglašen je 1973.

U Štinjanu posvećena mu je ulica, gdje mu je na rodnu kuću 1959. postavljena spomen-ploča (obnovljena 2022.). Spomen-poprsje mu je u Titovom parku u Puli, a od školske godine 1965./66. do 1990-ih Kalčevo ime nosilo je pulsko Radničko sveučilište. Njegovo ime nosi i ulica u Sisku.