Tabakine (istriotski tabacheîne, istroml. tabachine) su bile djelatnice pogona za obradu duhana koji je u Rovinju otvoren 16.VIII.1872.

Na prvi natječaj za posao javilo se 700 žena, što dokazuje kolika je bila potreba za aktivnim sudjelovanjem u poboljšanju obiteljskih ekonomskih prilika, a posebice za osobnom afirmacijom. Prve dvije tabakine upisane u matičnu knjigu Tvornice duhana Rovinj bile su Maria Longo, rođ. Carlevaris, i Maria Devescovi, rođ. Abbà.

Radnice su birale i obrađivale listove duhana te ih ručno zamatale kako bi stvorile proizvod lijepog izgleda i dobre kvalitete. Plaću su dobivale tjedno, a cigarete su morale biti zamotane savršeno jer ih se u protivnom ne bi plaćalo. Bile su namijenjene opskrbljivanju vojske i perifernih područja Austro-Ugarske Monarhije. Tabakine su radile u velikim halama sjedeći jedna blizu druge, a jedina razonoda koja im je olakšavala posao bilo je pjevanje. Radno vrijeme je često premašivalo deset sati na dan, pa su u tvornici organizirane jaslice kako bi djeca bila zbrinuta dok su one radile. Plaća je bila skromna, no bile su cijenjene zbog svog socijalnog položaja, a neke su svojom ušteđevinom uspijevale kupovati zlato, zbog čega su smatrane izvrsnim udavačama.

Posao u tvornici cigareta postao je s vremenom tradicija, pa su iz generacije u generaciju kćeri bile ponosne što obavljaju isti posao koji su radile njihove majke i bake. Procesom modernizacije strojevi su zamijenili dio poslova koji su obavljale žene, pa su se nakon Drugog svjetskog rata mnoge radnice odselile u potrazi za poslom u druge tvornice duhana u Italiji.

*rad je nastao u sklopu akcije Žene u Istri - srednjoškolci stvaraju Istrapediju