Albertini, Giorgio Maria, filozofski i teološki pisac, propovjednik (Poreč, 20.II.1732. - Poreč, 29.IV.1810.).

Redovnik mletačke dominikanske zajednice, završio je filozofiju i teološke studije u Veneciji, gdje je predavao teologiju. Od 1789. (na poziv Pija VI.) predavač je dogmatike na rimskom kolegiju kongregacije De propaganda fide, a od 1791. (na poziv mletačkog Senata) na teološkom fakultetu u Padovi do njegova ukinuća, nakon čega se 1807. vraća u Poreč. Vrstan propovjednik, plodan pisac i učen predavač. U teološkim je izlaganjima, među ostalim, zastupao konkordističke odgovore na temeljna pitanja o postanku svijeta u svjetlu novovjekovnih znanstvenih promišljanja.

Pisao je rasprave o kronologiji od početka svijeta do Kristove smrti, o izvoru vjerskih istina i obreda u poganstvu, o nerazrješivosti braka, kršćanskoj ljubavi, jansenizmu, promemoriju o tobožnjoj vječnosti svijeta, povijesne crtice o svojoj obitelji i dr. Važnija su mu djela: Lettera all'autore anonimo della dissertazione intorno l'esistenza di Dio dimostrata da' teoremi geometrici (Udine 1777.), Osservazioni sull'antifilosofo militare (Ferarra 1781.), Piano geometrico e scritturale per fissare un giusto punto nella cronologia (Venezia 1797.), Acroases ossia la somma di lezioni teologiche, u 5 sv. (Padova-Venezia 1798.-1802.) i Scholia kao 6. sv. (Venezia 1808), Orationes duae, epistolae tres et dissertatio contra Dominicum Pellegrini (Padova 1808.).

Podatke o njemu objavio je u novije vrijeme Enrico Ibertis (Figure domenicane o Piccola enciclopedia domenicana, Torino 1970.).