Privileggi, Michele, likovni umjetnik, kipar (Poreč, 12.IV.1944. - Leinì [Pijemont], ?.IV.2021.).

Sin Nanija - Micelina i Giuseppine rođ. Tisler. Imali su i sina Livija.

Ubrzo nakon Drugoga svjetskoga rata, 1947., njegova obitelj dijeli sudbinu brojnih porečkih ezula i emigrira u Torino. Kao srednjoškolac 1960-ih polazi umjetničke tečajeve, a uz pomoć mentora, slikara Guida de Bonisa i Raffaelea Pontecorva otkriva kiparstvo koje postaje njegova dominantna umjetnička strast. Izražava se u raznim kiparskim tehnikama i formatima, a bavi se i grafičkim dizajnom.

Živio je u mjestu Leinì u okolici Torina, gdje je ima atelje, a u tamošnjem sveučilištu za treću dob (Unitre) podučavao je kiparskim tehnikama i graviranju. Od 1978. je sudjelovao na više od stotinu skupnih i samostalnih izložbi te likovnih natječaja. Izlagao je diljem Italije te u Francuskoj i Mađarskoj. U javnim prostorima (najviše u općinama Leinì i Cantalupa u Torinskoj pokrajini) postavljeno mu je 20-ak skulptura, uglavnom spomenički intoniranih.

Njegov je spomenik na Monumentalnom groblju u Torinu posvećen svim ezulima pokopanim gdje god se nalazili i mučenicima fojbi. Brončani i kameni rad sastoji se od dvije sfere, koje simboliziraju dva svijeta, a koji se susreću i šire.

Dva tjedna prije smrti, u Casale Monferratu, pratio je postavljanje djela posvećenog dalmatinskim i istarskim ezulima. Slično djelo, iako manjeg formata, bilo je postavljeno u Leiniju, u ulici Vittime delle Foibe.

Sa suprugom Gabriellom imao je kćer Claudiju i sina Maximiliana.

Slike