Kolarić (Colarich, Collarich, Collarig), Ivan (Giovanni), razbojnik i ubojica (Pula, 5.IV.1900. - Pula, 23.I.1986.).

Kao mladić s 15 godina u Prvom svjetskom ratu morao je s roditeljima napustiti Pulu i naredne godine provesti u teškim uvjetima izbjegličkog logora u Wagni u Štajerskoj. Tamo će mu od kolere umrijeti otac i majka, a mladi Ivan počinje prijestupnički život, pa će zbog više krađa 1917. biti osuđen, još kao maloljetnik, na čak pet godina zatvora u Mariboru. U Pulu se vraća 1921. i nastavlja s krađama i razbojstvima. Zločinačka kulminacija ubojstvo je mladog karabinjera Sebastiana Consaltera 19.VII.1923. Tada počinje velika policijska potjera za Kolarićem koji mjesecima vješto izbjegava uhićenje. Ipak, karabinjeri će ga, nakon prokazivanja, 14.I.1924. uhititi u jednoj kinodvorani u Trstu. To je višemjesečno Kolarićevo hvatanje, a i samo uhićenje, u javnosti poprimilo legendarne razmjere.

Sudski proces održan je u Puli, a sudilo mu se za više ubojstava i pokušaja ubojstva. Naposljetku mu je 14.XI.1925. izrečena kazna od četiri doživotne robije, 106 godina zatvora i 11 godina samice. Robijao je u više najstrožih talijanskih zatvora (Ventotene, Volterra, Portolongone i Civitavecchia), a nakon Drugog svjetskog rata oslobođen je u razmjeni zatvorenika između Italije i Jugoslavije te se vratio u Pulu.

U rodnom je gradu bio radnik, pa iscjelitelj (po metodama koje je razvio proučavajući u zatvoru medicinu). Svoj životni put ispričao je prijatelju, Puležanu Elvinu Tomasiniju koji je napisao biografsku knjigu Giovanni Colarich, il peso di un passato, objavljenu 1987., nakon Kolarićeve smrti. Godine 2006. tršćanski povjesničar Francesco Fait objavio je biografiju Giovanni Colarich. L'inafferrabile fuorilegge istriano, a 2015. novinar Glasa Istre Elio Velan roman Bilo jednom u Istri - Istinita priča o Ivanu Kolariću.

Slike