Starić, Aldo, teolog, prevoditelj, vjerski pisac i urednik (Starići kod Sv. Ivana od Šterne, 18.III.1942. - Zagreb, 17.XI.2009.).

Nakon osnovne škole u Muntrilju, srednjoškolsko obrazovanje stjecao je u sjemeništu i realnoj gimnaziji u Pazinu te u sjemeništu na zagrebačkoj Šalati gdje maturirao 1959. Prve tri godine teološkog studija završio je na Višoj teološkoj školi u Pazinu, a zatim 1964.-1972. studira u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregorijani i na Biblijskom institutu. Za svećenika je zaređen 8.IX.1964. u Vižinadi, a mladu misu slavio je četiri dana kasnije u rodnoj župi Sv. Ivan od Šterne. Pastoralno je djelovao u župama na zagrebačkom Trnju te Vrhovcu. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1994. monsinjorom.

Na Gregorijani je 1967. postigao licencijat iz teologije, a 1970. na Biblijskome institutu i licencijat iz biblijskih znanosti. Na Gregorijani je 1972. obranio doktorsku disertaciju Atti 28, 15-31: valutazione teologica dell'arrivo e del soggiorno di Paolo a Roma. Od 1972. asistent je pri katedri za dogmatsku teologiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF) u Zagrebu, a od 1991. naslovni te od 1993. sveučilišni docent za dogmatsku teologiju. Godine 1998. postaje izvanredni profesor, a 2003. odlazi u starosnu mirovinu. Predavao je na Visokoj bogoslovskoj školi u Rijeci, na Institutu za teološku kulturu laika te na Institutu za duhovnost pri KBF-u. Desetak godina obavljao je službu delegata fakulteta za izvanškolske djelatnosti studenata, što je nekoliko godina uključivalo i službu odgovornog urednika studentskoga časopisa Spectrum.

Pisao je stručne članke u Bogoslovskoj smotri i osobito, od 1972., u Službi Riječi u kojoj je u svakom broju objavljivao više nepotpisanih članaka. Prevodio je za Sveske i Bogoslovsku smotru, a posebno je zapažen njegov prijevod s latinskoga više govora nadbiskupa Franje Šepera na Drugom vatikanskom koncilu, tiskanih u Šeper - građa za životopis (1982.). Surađivao je na hrvatskom prijevodu Kanonskoga prava s osobitim zaduženjem za teološku lekturu. U dva mandata bio je član Vijeća za kler pri Biskupskoj konferenciji Jugoslavije te član Vijeća za katehizaciju i Vijeća za nauk vjere. Bio je čest predavač i sudionik Teološko-pastoralnih tjedana za svećenike, a desetak godina sudjelovao je i na Međufakultetskim ekumenskim simpozijima te u Ljetnim katehetskim školama. Nakon smrti Josipa Turčinovića 1990., preuzima dužnost glavnog urednika u Kršćanskoj sadašnjosti.

Pokopan je na groblju u Sv. Ivanu od Šterne.