Brilej, Marta, partizanka, diplomatkinja, dobrotvorka (Dobre pri Planini, Štajerska, 30.IV.1917. – Portorož, 24.IV.2016.).

Rođena je kao Guček u imućnoj obitelji zemljoposjednika i trgovca. Školovala se u katoličkom samostanskom internatu te u djevojačkoj školi kraj Celja.

Godine 1936. udala se, u ljubljanskoj katedrali, za sumještanina Jožeta Brileja, pravnika i člana ilegalne Komunističke partije Jugoslavije, kasnije istaknutog partizanskog prvoborca i dužnosnika, u poraću jugoslavenskog diplomata i političara.

Sa suprugom se 1941. uključila u narodnooslobodilački pokret (NOP), djelovala je kao kurirka i raspačavala partizanski tisak. Talijani su je uhitili te je bila osuđena na 12 godina zatvora. Iz zatvora u Perugii puštena je nakon kapitulacije Italije 1943. te se ponovno priključila NOP-u.

U neposrednom poraću slijedila je supruga u njegovoj veleposlaničkoj karijeri u Londonu, Ujedinjenim narodima u New Yorku, Meksiku, Egiptu i Jemenu. Po povratku u domovinu, bila je u Beogradu voditeljica propagande Turističkog saveza Jugoslavije.

Bila je aktivna u društvenom, osobito umjetničkom životu, pomagala je mlade autore, a suprug i ona prijateljevali su s istaknutim književnicima, slikarima, glazbenicima i drugim umjetnicima (Ivo Andrić, Miroslav Krleža, Moša Pijade, Dubravka Tomšič, Zinka Kunc-Milanov, Savo Radulović i dr.). Nerijetko je bila domaćica uglednim inozemnim gostima tadašnje Jugoslavije.

Zabilježeno je da je bila prva žena koja je u Beogradu vozila automobil. Također je obitelj Brilej bila prva koja je u socijalističkoj Jugoslaviji (1959.) izgradila kuću za odmor (vikendicu).

U poznijim je godinama živjela u Portorožu.

Dobitnica je više jugoslavenskih odlikovanja i egipatskog Reda vrlina (Nishan al-Kamal). Iako se često navodi da je i nositeljica Partizanske spomenice 1941, nema je u službenom popisu.