Donati, Vitaliano, liječnik, arheolog i botaničar (Padova, 8.IX.1717. - Indijski ocean, 26.II.1762.).

U rodnome je gradu 1739. doktorirao filozofiju. Najviše su ga zanimale prirodne znanosti i arheologija. Papa Benedikt XIV. povjerio mu je zadaću da sakupi nalaze koji bi sadržajno popunili izloge novoosnovanog Muzeja prirodnih znanosti u sklopu rimskog sveučilišta La Sapienza. Dugi niz godina držao je katedru botanike i prirodnih znanosti na sveučilištu u Torinu te je uspješno vodio botanički vrt. Bavio se mineralogijom i geologijom, proučavao klimu. Obišao je vojvodstva Savoju i Aostu s namjerom da istraži moguću eksploataciju rudnika, a u izvješću o putovanju zabilježio je mnoštvo etnoloških podataka koji daju iscrpnu sliku o brdskim plemenima na Alpama u XVIII. st.

Dugo je istraživao širu jadransku regiju i priobalje što je rezultiralo objavom djela Della storia naturale marina dell'Adriatico (1750.) koje je prevedeno na nekoliko jezika. U knjizi, čiji je koautor mletački liječnik i botaničar Leonardo Sesler, opisao je jadransku morsku floru i faunu. U Istri je proučavao mramore i fosile. U nekoliko navrata spomenuo je Rovinj. Detaljno je opisao i nacrtao biljni i životinjski svijet koji je promatrao kod Vrsara i Rovinja. Kod potonjega grada vidio je okamenjene ljudske kosti pomiješane s mramorom, zemljom crvenicom i stalaktitima, koje su u njegovo vrijeme u Istru i drugdje privlačile velik broj znatiželjnih istraživača i stručnjaka.

Krenuo je na put u Indiju kroz Egipat i Bliski istok sa zadaćom da sakupi najveći mogući broj nalaza (mumija, rukopisa, starih predmeta) za budući Egipatski muzej u Torinu. Umro je na turskom brodu usred Indijskog oceana, a pokopan je u Mangaloreu.

U Torinu, u kvartu Crocetta, posvećena mu je ulica.