Pauletich, Antonio, povjesničar, muzealac (Rovinj, 2.VII.1930. - Rovinj, 17.III.2018.).

Talijanski jezik i književnost diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu 1963., a poslijediplomski studij iz informacijskih znanosti i muzeologije 1981. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Već od rane mladosti posvetio se proučavanju zavičajne povijesti i rovinjskoga dijalekta. Godine 1954. gradske su mu vlasti povjerile vođenje knjižnice Stancoviciana u Zavičajnom muzeju grada Rovinja, a iste ga je godine Konzervatorski ured u Rijeci imenovao počasnim konzervatorom za Rovinjštinu.

Godine 1962. povjeren mu je zadatak obnove rada rovinjskoga muzeja čiji je ravnatelj bio do 1986. U muzejskom djelovanju zapažene rezultate ostvario je u prikupljanju građe za sve zbirke (etnografsku, arheološku, povijesnu i umjetničku). Naročito je obogatio zbirke starih majstora i suvremenih rovinjskih umjetnika. Pokrenuo je i zbirke posvećene ribarstvu, pomorstvu i brodogradnji, a osobito arhivu povijesnih fotografija koje dokumentiraju gospodarski i društveni razvoj Rovinja. Poticao je i pomagao konzervaciju spomenika kulture, naročito crkava i spomen-obilježja u Rovinju i okolici.

Bio je među pokretačima likovnih manifestacija Likovna kolonija Rovinj i Grisia. Sudjelovao je u pokretanju izložbe Ars Histriae te u osnivanju i radu Centra za povijesna istraživanja u Rovinju (Centro di ricerche storiche di Rovigno, CRS), gdje je bio član uredništva časopisa i monografija (Atti, Collana degli atti, Quaderni, Monografie).

Objavio je više povijesnih radova, između ostalih Inni e canti delle genti dell'Istria, Fiume e Dalmazia (2003.) i Effemeridi ristrette di Rovigno 552-1903 (2006.). Surađivao je s tršćanskim udruženjem ezula iz Rovinja (Famia Ruvigni∫a), u čijem je listu pisao kolumnu na rovinjskom dijalektu "Veîva Zento!".

Na poticaj CRS-a, a u suradnji s tršćanskim Institutom za istarsku regionalnu kulturu (IRCI - Istituto Regionale per la Cultura Istriano-fiumano-dalmata) vodio je projekt istraživanja, dokumentiranja i održavanja talijanskih grobova i grobalja u Istri, s izradom katastra i fotografske dokumentacije (Barban, Brda, Buzet, Buje, Cres, Čiže, Draguć, Dvigrad, Grožnjan, Kanfanar, Kaštel, Kršan, Lindar, Lovrečica, Mali i Veli Lošinj, Osor, Petrovija, Prnjani, Roč, Rovinj, Umag, Vižinada...). Njegovim zalaganjem postavljena su spomen-obilježja žrtvama fojbi nad jamom Čiže na Motovunštini i na porečkom groblju, kao i ona rovinjskim svećenicima umrlim u dijaspori, olimpijcu Silvanu Abbì, humanitarcu Domenicu Pergolisu i dr.

Od 1993. do 2001. bio je u dva mandata vijećnik Gradskog vijeća Rovinja, u kojemu je bio predsjednik povjerenstava za imenovanje ulica i trgova i toponomastiku te za zaštitu spomenika kulture rovinjskog gradskog groblja.

Za izvrsna postignuća u zaštiti i očuvanju rovinjske kulturne baštine dobio je 2001. Nagradu Grada Rovinja, a za rad Le effemeridi ristrette di Rovigno 552-1903 pohvaljen je na talijanskom književnom natječaju Tanzella (Verona 2008.).