Aichelburg, Wolf von, književnik i skladatelj (Pula, 3.I.1912. – Banyalbufar, Majorka, Španjolska, 24.VIII.1994.).

Otac Arnold bio je austrougarski časnik, kapetan fregate, stacioniran u Puli. Nakon Prvog svjetskog rata 1922. obitelj odlazi u Rumunjsku, u Sibiu (Nagyszeben, Hermannstadt), gdje je otac dobio posao u riječnoj mornarici. Wolf tu polazi gimnaziju, potom 1928.-34. studira germanistiku i romanistiku u Cluju (Kolozsvár, Klausenburg) i Dijonu, a kompoziciju u Berlinu.

U Transilvaniju se vratio 1939. U Drugom svjetskom ratu, 1941.-44., radi kao prevoditelj u redakciji Ministarstva propagande u Bukureštu. Od 1944. do 1947. privatni je učitelj u Sibiuu. Uhićen je 1948. zbog navodnog pokušaja bijega iz Rumunjske te u zatvoru pa na prisilnom radu na kanalu Dunav – Crno more ostaje do 1952. Potom je na prisilnom boravku u Măicăneștiju, od 1956. ponovno u Sibiuu. U procesu protiv petorice njemačkih pisaca u Rumunjskoj 1959. osuđen je na 25 godina zatvora i gubitak građanskih prava i imovine.

Oslobođen je općom amnestijom 1964. te je nastavio pisati i objavljivati na njemačkom jeziku. Rumunjski ga je Vrhovni sud rehabilitirao 1968. Primljen je u rumunjsku udrugu pisaca i skladatelja, a 1972. dobio je i državno priznanje za zasluge u kulturi (Ordinul Meritul Cultural druge klase). Nakon što je 1976. za glazbeno stvaralaštvo dobio nagradu udruženja umjetnika iz njemačkog Esslingena, ponovno ga vlasti u Rumunjskoj maltretiraju i brane mu putovanja u inozemstvo. Nakon višekratnih pokušaja dobio je dozvolu za iseljenje i 1981. odlazi iz Rumunjske te se nastanjuje u Freiburgu u Breisgauu (Njemačka). Utopio se plivajući u moru kraj Banyalbufara na Majorki.

Objavljene su mu zbirke pjesama: Herbergen im Wind (Bukurešt 1969.), Vergessener Gast (Cluj 1973.), Pontus Euxinus (Bukurešt 1977.), Aller Ufer Widerschein (Innsbruck 1984.), Anhalter Bahnhof (Innsbruck 1985.), Corrida (Innsbruck 1987.), Tuskische Gärten (München 1993.) te posmrtno Gedichte / Poezii (s prijevodom na rumunjski, 1996.); pripovijetke Ratten von Hameln (Bukurešt 1967.); zbirka Lyrik, Dramen, Prosa (Bukurešt 1971.); eseji Fingerzeige (Cluj 1974.); studija Irmgard Hatzack. Leben und Werk (München 1988.); zbirka drama Der Brand des Tempels (München 1993.).

U njegovom skladateljskom radu ističu se Sonata za violu i glasovir i Koncert za trubu i orkestar.

Također je prevodio rumunjske pjesnike i prozaiste na njemački.