Osti (Host), Tarsilla, redovnica, službenica Božja (Pula, 6.XII.1895. – Rim, 26.XII.1958.).

Rođena je u obitelji Host-Ivessich (Ivešić), u izvorima se navodi više datuma rođenja, naš podatak je iz matičnih knjiga, a krštena je kao Anna Francisca Carola. Otac Pietro (Petar) bio je krojač, majka Maria, rođ. Maraspin, domaćica.

Početkom Prvog svjetskog rata obitelj je 1915. evakuirana iz Pule u izbjeglički logor Pottendorf-Landegg u Ugarskoj. Nakon rata vratili su se u Pulu, a Anna je, odustavši od zaruka s mladim poštarom, 1925. stupila je u red redovnica Družbe Presvetih Srdaca pod imenom Tarsilla od Raspetog (del Crocifisso). Posvetila se njezi bolesnih, bila je gotovo dva desetljeća godina bolničarkom u Mornaričkoj bolnici u Puli (1929. završila je i tečaj za bolničarku).

Nakon Drugog svjetskog rata, ljeta 1945., odlazi s drugim redovnicama iz Pule. Bila je kratko u Rimu, potom je dvije godine djelovala u sirotištu u Lancianu kraj Chiettija u Abruzzu, gdje vodila i patronažnu službu pomoći nemoćnima. Premještena je 1948. u Piedimonte d'Alife kraj Caserte u Kampaniji, gdje je deset godina bila glavaricom časnih sestara koje su radile u lokalnoj bolnici. Ljeta 1958. ostala je oduzeta, zbog uznapredovalog artritisa. Odvezli su je u bolnicu u Napulj, ali liječenje nije dalo rezultata te je zbrinuta u sjedištu redovnica Svetih Srdaca u Rimu, gdje je umrla i u čijoj je crkvi pokopana.

Još za života hvaljena je kao osoba mnogih vrlina, osobito u pomoći bolesnima, a postoje svjedočenja o ozdravljenjima po njezinom zagovoru. O njezinim mističnim doživljajima doznaje se iz dnevničkih zapisa koje je vodila.

Godine 1987. pokrenut je biskupijski postupak za njezino proglašenje blaženom i svetom, a 2008. papa Benedikt XVI. uzdigao ju je u rang prečasnih sluga Božjih (venerabile). Prva je žena iz Istre koja je postigla tu čast.