Kupališta kao uređene plaže sa sunčalištima, kabinama za presvlačenje i dr. duž istarskog se priobalja javljaju u drugoj polovici XIX. i početkom XX. st., prvenstveno u mjestima s lječilišnom reputacijom i turističkim potencijalom, najviše u Opatiji, ali i u Puli, Rovinju, Poreču, Portorožu...

Trend izgradnje kupališta jača između dva svjetska rata kada je, 19. srpnja 1936., otvoreno i pulsko kupalište Stoja, prema projektu arhitekta Enrica Trolisa. I nerijetki drugi istarski arhitekti okušali su se u projektiranju kupališnih kompleksa.

U razdoblju ekspanzije tzv. masovnog turizma u 1970-im i 1980-im stara se kupališta nerijetko zapuštaju, ali eksponencijalno se širi broj uređenih, nerijetko betoniranih, plaža s nizom ugostiteljskih i sportsko-rekreacijskih sadržaja. U novije vrijeme jača svijest o potrebi zaštite krajobraznih i ekoloških vrijednosti, pa su i intervencije u prostoru manje agresivne, a više se brige pridaje čistoći mora i sigurnosti kupača (projekt Plava zastava).

Pulsko kupalište Stoja u 1930-im

• 
•