brodogradnja

Brodogradnja, djelatnost gradnje brodova, koja u Istri postoji od željeznoga doba (X.–II. st. pr. Kr.), kad su Histri i Liburni gradili male okretne brodice na vesla s jedrima za pomoćni pogon (serilije; liburne) i njima nadzirali more oko poluotoka, posebice plovne putove prema Dalmaciji i sjevernoj Italiji. Brodovi, osobito trgovački jedrenjaci, gradili su se jamačno i u rimsko doba te u srednjem vijeku, ali su arhivski tragovi o organiziranim brodogradilištima neznatni.

Pomorski promet duž istarske obale najviše je bio razvijen od XIV. do XVII. st., kad je Venecija bila gospodarski na vrhuncu moći. Trgovački i ratni brodovi tada su se gradili najviše u Veneciji, a manje u Istri, gdje je drvene građe bilo u izobilju, ali se prevozila u mletački arsenal. Poreč je imao veće brodogradilište galijuna. U Rovinju, centru ribarstva, gdje su se najviše gradili ribarski brodovi, bilo je i više brodogradilišta marsiljana, petaka i drugih brodova. Brodograditelji su imali svoju bratovštinu. U drugim brodogradilištima građena su manja plovila za lokalne potrebe. Lovran je u XII. st. imao razvijenu brodogradnju, koja se održala sve do pojave parobroda, a manje brodogradilište bilo je i u Iki. Nakon pada Mletačke Republike 1797. brodogradnja se u Istri postupno povećavala. Brodovi su se gradili na zanatski način, a s početcima industrijalizacije sredinom XIX.st. nastala su prva industrijska brodogradilišta (u Piranu, Rovinju, Iki i Voloskom), u kojima su građeni brodovi male obalne plovidbe. Posebno je bilo razvijeno brodogradilište u Kopru, u kojem je od 1853. do 1865. izgrađeno 7 klipera. Od 1853. do 1884. u Istri je izgrađeno 138 brodova s oko 30.000 brt.

Pojavom velikih parobroda koje su gradila veća brodogradilišta u Monfalconeu, Rijeci i dr., brodogradnja je u Istri oslabila, a u istarskim brodogradilištima nastavljena je gradnja brodova male obalne plovidbe. U Kopru su građeni manji parobrodi, a u drugim gradovima jedrenjaci. Godine 1898. u Kopru su postojala dva brodogradilišta i dva škvera, u Izoli dva škvera, u Piranu dva brodogradilišta i jedan škver, u Rovinju tri škvera, u Novigradu i Iki jedan škver, a 1912. u Kopru je izgrađeno 18 jedrenjaka i jedan parobrod, u Izoli deset jedrenjaka, u Piranu 21 jedrenjak te u Fažani jedan jedrenjak. Brodogradnja je najviše bila razvijena u Miljama (Brodogradilište San Rocco) i Puli, gdje je 1856. osnovan Pomorski arsenal, nastavljač kojeg je Brodogradilište Uljanik, odnosno Uljanik d.d.. Prvi u puljskom arsenalu izgrađen brod bio je ratni brod Kaiser, porinut 5.X.1858. (5.194 brt, pogon na paru i jedra), a do I. svjetskog rata izgrađeno je četrdesetak ratnih brodova svih vrsta, među njima i podmornice i bojni brodovi. Godine 1905. u puljskom zaljevu osnovano je brodogradilište Cantieri navali »Pola«, koje je 1948. promijenilo naziv u Crvena zvijezda, a od 1974. djeluje u sastavu grupe Tehnomont te od 1992. kao Brodogradilište Pula. Nakon I. svjetskog rata istarska brodogradilišta pod Italijom samo su životarila. Nešto je aktivnije bilo brodogradilište u Rovinju, gdje je izgrađeno više motornih koćara. Godine 1929. u Kopru je postojalo jedno, u Izoli četiri, u Piranu dva, u Rovinju dva i u Novigradu jedno brodogradilište. Bavila su se popravcima brodova te gradnjom ribarskih i sport. čamaca i jedrenjaka. Između dvaju svjetskih ratova nije izgrađeno puno novih brodova, već je djelatnost bila ponajprije okrenuta remontu, popravcima i rezanju starih.

Nakon II. svjetskog rata ostala su u funkciji brodogradilišta Uljanik i Crvena zvijezda u Puli te brodogradilište u Piranu, koje je poslije preseljeno u Izolu. Svi drugi gradovi imali su manje škverove za popravke ribarskih i drugih manjih plovila.

Nakon 1947. brodogradnja u Puli bila je usmjerena na trgovačko brodovlje svih namjena i klasa, a prvi je izgrađen remorker Neptun (1951.), i to za potrebe samoga brodogradilišta. Godine 1952. za Jadroliniju je izgrađen Vladimir Nazor, s duljinom od 54 m i predviđen za prijevoz 800 putnika. Bio je prvi od šest brodova s imenima pjesnika. Prvi veliki prekooceanski brod Uljanik (1956.), nosivosti 10.200 brt i duljine 1476 m, imao je ugrađen prvi domaći dieselski motor B & W Uljanik. Na tom je brodu prvi put u gradnji trupa primijenjeno zavarivanje, umjesto prijašnjega zakivanja. Linijsko-teretni brod Pula (1965.) prvi je u nizu od 20 brodova istih obilježja (duljina 148 m, nosivost 12.000 brt) i izgrađenih za Sudimport iz Moskve, najvećega kupca brodogradilišta Uljanik. Prema želji kupca prvi brod iz serije ponio je ime grada u kojem je izgrađen, a koje je postalo i imenom tipa. Putničko-teretni brodovi Istra i Dalmacija, dugi 105 m, izgrađeni su 1965. za Jadransku linijsku plovidbu iz Rijeke. Ukupan kapacitet bio im je 300 putnika (140 kabina), a brzina oko 19 čvorova. Izgubili su na važnosti s pojavom većih i luksuznijih brodova za krstarenje. Prvi brod izgrađen u dva dijela na navozu te spojen u moru posebno razvijenom tehnologijom bio je Bellary (1970.), tanker za prijevoz sirove nafte ili suhoga tereta (87.000 brt, duljina 256 m, brzina 16 čvorova). Naručitelj je bio The Shipping Corporation of India, a za njega su izgrađena tri broda. Po narudžbi kompanije Bergesen D. Y. & Co iz Osla (Norveška) 1972. izgrađen je Berge Istra, za prijevoz sirove nafte i rasutoga tereta (225.000 brt, duljina 300 m, gaz 20,41 m). Bio je prvi od 4 takva broda izgrađena u Uljaniku tijekom 1970-ih, za konjunkture te vrste brodova (Berge Adria, Berge Brioni i Berge Vanga). Brod su pokretala dva glavna stroja od po 17.500 KS, snaga kojih se prenosila na dva propelera i davala mu brzinu od 16,5 čv. Brod je bio poznat i po tehničkom rješenju dvojne krme i po karakterističnoj zrcalnoj bini, a tajanstveno je nestao u Bermudskom trokutu. Još veći bili su brodovi iz niza Tarfala, rađeni za švedskoga naručitelja Grängesa (1974.), mamutski brodovi građeni također od dvaju dijelova, za prijevoz sirove nafte i rudače, nosivosti 274.330 brt i duljine 335 m. Brod Geroi Shipki bio je prvi od dvaju brodova za prijevoz željezničkih vagona, koji su rabljeni za povezivanje Iličevska (Ukrajina) i Varne (Bugarska). Imao je nosivost 12.900 brt, duljinu 170 m i kapacitet 108 željezničkih vagona. Višenamjenski brod Učka (1979.) bio je prvi od nekoliko brodova građenih za Istarsku plovidbu i inozemne naručitelje. Nosivost mu je 16.000 brt, a duljina 152 m. Za Istarsku plovidbu izgrađen je 1983. i višenamjenski brod Porer, nosivosti 17.000 brt i duljine 148 m za prijevoz općeg i rasutog tereta, kontejnera u skladištima i međupalublju te kontejnera i trupaca na otvorenoj palubi. Teretni prostor podijeljen je u 5 skladišta, a za operacije ukrcaja i iskrcaja tereta opremljen je dvjema dvostrukim i jednom jednostrukom palubnom dizalicom, svaka s kapacitetom od 20 t. Uljanik je 1983. za INU izgradio i trup naftne platforme Labin (duljina 61 m, širina 56,7 m, visina 7 m), koja je zajedničko djelo brodogradilištâ u Puli, Rijeci i Splitu. Tanker Silba i njegov blizanac Ist (1986.) tankeri su budućnosti, jer su ti kratki i široki brodovi (odnos duljine i širine iznosi 4,23, u usporedbi s dotadašnjim omjerom 5,2 do 6,8) omogućili ukrcavanje optimalne količine tereta i minimalnu potrošnju (smanjenje troškova i održavanja), a kako imaju ograničen gaz i duljinu, jednostavni su za rukovanje. Izgrađeni su za Scan Tank Inc. iz Liberije. Višenamjenski brod za prijevoz tereta Atlantic Ocean prvi je od triju jednakih brodova za naručitelja iz Ekvadora (1989.). Nosivost mu je 10.600 brt, a duljina 140 m. Glavna im je namjena prijevoz rashlađenoga voća (uglavnom banana), ali imaju opremu i za prijevoz drugoga, uglavnom generalnoga tereta i 243 spremnika. Brodovi su vitka oblika, a glavni motor sa snagom od 12.180 kW daje im mogućnost razvijanja brzine 22,5 čv. Tankeri Curzola i Stellaria za prijevoz kemikalija i proizvoda od nafte izgrađeni su 1993. i 1994. za talijanskog naručitelja. Nosivost im je 14.000 brt, duljina 134,2 m. Visoka razina opremljenosti daje im fleksibilnost u prijevozu različitih vrsta tereta, a opremljenost pramčanim i krmenim porivnjacima veliku autonomiju pri uplovljavanju i isplovljavanju. Dyvi Puebla (1999.) čelični je jednovijčani brod za prijevoz automobila i kamiona, a u trenutku izgradnje pripadao u većim do tada izgrađenim brodovima te vrste i bio opremljen najsuvremenijom opremom za navigaciju i manipulaciju teretom. Brod pokreće 7-cilindrični motor izgrađen u Puli po licenci MAN B&W, a razvija brzinu od 20,5 čv. Za prihvat tereta predviđeno je ukupno 10 paluba, od kojih su tri pomične. Ukrcaj tereta obavlja se preko jedne krmene i jedne bočne rampe. Prema tom projektu Uljanik je uz manje izmjene izgradio čitav niz brodova i uvrstio se među vodeća svj. brodogradilišta za gradnju brodova te vrste. Jedan od najkompliciranijih tankera za prijevoz kemikalija ikad izgrađen u svijetu jest Stolt Perseverance. Njegov je trup izgrađen u francuskom brodogradilištu Le Havre, koje je bankrotiralo, te je brod dotegljen u Pulu. Okvirna je vrijednost broda 4 puta veća od uobičajenoga tankera istih gabarita, jer ima računalni nadzor tereta, mogućnost njegova grijanja i hlađenja, dieselsku električnu propulziju, 48 tankova u trupu i 6 na palubi, svi od nehrđajućega duplex-čelika. Godine 2001. za Uljanik Plovidbu izgrađen je brod Arena za prijevoz rasutih tereta, nosivosti 44.400 brt i duljine 175 m te s glavnim strojem snage 8.260 kW, koji razvija brzinu od 14,5 čv. Becrux, brod za prijevoz žive stoke, izgrađen je 2002. za panamskoga naručitelja. Nosivost mu je 13.400 brt, a duljina 165 m. Do tada je to bila najveća novogradnja te vrste u svijetu, jer se obično za brodove te namjene prepravljaju stari trgovački brodovi. Na devet paluba površine 24.000 m2 (pet zatvorenih i četiri otvorene) prevozi se 14.000 goveda ili 75.000 ovaca. Glavni stroj snage 11.060 kW razvija brzinu od 19,8 čv. Opremljen je suvremenim uređajima za proizvodnju pitke vode, hranjenje i pojenje stoke tijekom plovidbe te za prozračivanje teretnoga prostora.

Drugo je veće brodogradilište Ladjedelnica »Izola«, utemeljeno 1992., iako je još od 1948. poslovalo u Piranu, 1964. bilo preseljeno u Kopar a 1974. u Izolu. Bavi se remontom brodova i jahti.

Također postoji više manjih škverova u marinama i drugdje za popravke jahta.

 

 

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Radojica Fran Barbalić, Pomorstvo Istre, Pomorski zbornik II, Zagreb 1962.; Mithad Kozličić, Hrvatsko brodovlje, Split i Zagreb 1993.