Ginzkey, Franz Karl, književnik (Pula, 8.IX.1871. – Beč, 11.IV.1963.).

Djetinjstvo je proveo u Puli, kamo mu se otac doselio kao činovnik austrougarske Ratne mornarice. Nakon prekida studija na Pomorskoj akademiji u Rijeci, u Trstu se školovao za časnika u pješaštvu. Godine 1894. služio je kao poručnik u Puli. Potom je 1897.–1914. bio kartografom u Vojnozemljopisnom institutu u Beču, a tijekom I. svjetskog rata ratnim izvjestiteljem. Umirovljen je 1920., a 1934.–38. bio je članom austrijskog Državnoga vijeća.

Sudjelovao je u osnivanju Salzburških festivalskih igara. Pisao je pjesme i prozu. Pripadao je krugu neoromantičara. Posebice se pročuo knjigama za djecu, koje su objavljivane u više izdanja.

U djelu Die Reise nach Komakuku (1942.) i u autobiografskom djelu Der Heimatsucher (1960.) pripovijeda o svojem djetinjstvu i časničkom službovanju u Puli, gradu u kojem se zbivaju i pojedini prizori njegova romana Jakobus und die Frauen (1908.). U povijesnom romanu Der von der Vogelweide (1912.), o životu njemačkog srednjovjekovnog pjesnika Walthera von der Vogelweidea (oko 1170. – oko 1230.), dio se radnje također zbiva u Puli, u XIII. stoljeću. Izabrana su mu djela (4 sv.) objavljena u Beču 1960.