Basanić, Ivan Nino, liječnik-specijalist opće medicine, sportski liječnik, primarijus, predavač (Vinež, 12.XI.1938. – Poreč, 27.IX.2023.).

Otac Giovanni Bassani, majka Violeta.

Osnovnu školu polazio je u Labinu, a nakon gimnazije u Pazinu studirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1965. diplomirao.

Pripravnički staž odradio je u pulskoj bolnici i potom se zaposlio u porečkom Domu zdravlja. Brzo je prepoznat kao predan i ambiciozan stručnjak, vizionar, koji će u mnogome obilježiti život Poreča.

Godine 1972. položio je specijalistički ispit iz opće medicine. Zbog posebnog zanimanja za sport i tretiranje sportskih ozljeda, 1978. stekao je diplomu sportskog liječnika. Proučavao je zdravlje turističkih radnika i mogućnosti njegova unapređenja o čemu je sa stručnjakom za sportsku rekreaciju Mirkom Relcem 1978. objavio skriptu. Godine 1984. postao je magistar znanosti, a 1986. dodijeljen mu je naslov primarijusa. Krajem 1980-ih bio je izvanredni predavač na katedri socijalne medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

Porečkim Domom zdravlja ravnao je od početka do sredine 1970-ih, kada je vodio gradnju novog krila zgrade Doma.

Prvi je početkom 1990-ih u Poreč donio planetarnu ideju zdravih gradova Svjetske zdravstvene organizacije. Sa suradnicima, u počecima su to bili Josip Krajcar, Sonja Vojinović i Marino Sedmak, sustavno je prenosio ideju zdravlja. Fond Zdravi grad Poreč osnovan je odlukom Gradskog vijeća 23.XI.1993. s ciljem poticanja i razvoja ovog svjetskog projekta. U prvoj pisanoj ediciji Zdravog grada 1993. Basanić je napisao: „Plovidba na bespuću neizvjesnosti i obećavajućih mogućnosti mogla je početi. Ona traje i obećava. Gradskoj vladi je dana Noina barka zdravlja za XXI. stoljeće. Što će u nju ukrcati u Scilama i Haribdama koje mora proći do kraja drugog tisućljeća ostaje da se vidi.“

Zagovarao je izgradnju Doma za starije i nemoćne u Poreču, koji je svečano otvoren 1.X.2007., na Međunarodni dan starijih i nemoćnih osoba.

Bio je pasionirani zagovaratelj medicinske rekreacije za građane te jedan od idejnih tvoraca programiranih aktivnih odmora za radnike porečkih turističkih i drugih organizacija. Kao mladić igrao je košarku, potom se čitava života bavio raznim rekreativnim aktivnostima.

Bio je autor i koautor stručnih tekstova u medicinskim časopisima Liječnički vjesnik, Epoha zdravlja i dr.

U braku s Novellom rođ. Cossetto imao je sina Nenada i kćer Natašu.

U mirovinu je otišao 2008. iz vlastite ambulante obiteljske medicine u ugovornom odnosu s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje.

Bio je i politički aktivan. Jedno je vrijeme bio predsjednik, pa potpredsjednik porečke organizacije Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) te gradski vijećnik iz redova HSU-a (2005.), kada je predlagao rješenja za prevladavanje siromaštva, bolesti i starosti.

Dobitnik je brojnih nagrada akademske zajednice, napose medicinskih fakulteta u Zagrebu i Rijeci za unapređenje rada na području socijalne medicine i javnog zdravstva. Godine 1995. dodijeljena mu je porečka Nagrada sv. Mauro za osobni doprinos u unapređenju zdravlja, zdravstvenog turizma i rekreativnog sporta, doprinos socijalnoj osjetljivosti te prepoznavanju ranjivosti u zajednici kao i za donošenje ideje i implementaciju projekta Zdravi grad Svjetske zdravstvene organizacije u Poreč.