Lovrečica

Lovrečica (tal. San Lorenzo di Daila), obalno naselje kraj Umaga (45°23′N; 13°32′E); 154st. (2001), grad Umag. Nalazi se na sjev. obali zaljeva Slanik, uz cestu Umag–Novigrad, a na kraju ceste iz Buja. Osim tradicijskim poljodjelstvom stanovnici se bave i turizmom.

Područje je bilo nastanjeno u antici (ostatci rim. ladanjskih vila, natpisa i grobova) i u ranom sr. vijeku. Prvi se put u pisanim pov. vrelima spominje 1029. u ispravi kojom akvilejski patrijarsi prepuštaju novigradskim biskupima upravljanje feudom. Od XVI.st. civilnu vlast obnašao je umaški načelnik. Župna crkva sv. Lovre jednobrodna je građevina ravnoga začelja, a brod joj je trijumfalnim lukom odvojen od svetišta. Zajedno s grobljem spominje se u apostolskoj vizitaciji iz 1580., no dataciju prvotne građevine nije moguće odrediti zbog opsežnih pregradnji (XVIII.st., 1879., 1894). Zvonik, odvojen od crkve, podignut je 1893. na mjestu starijega. U crkvi je krstionica iz 1712., orgulje iz 1733. Nedaleko od Lovrečice nalazi se uvala Sv. Ivan Kornetski, ant. lokalitet s ostatcima pristaništa i pojedinačnim nalazima ukopa, te srednjovj. kaštel razoren potkraj XI.st.; očuvan je dio kule. Na juž. kraju uvale nalazi se poluotok Punta Finida, s ostatcima prapov. naselja. Crkva sv. Ivana (XII–XIII.st.) jednobrodno je zdanje, kojoj upisana apsida kvadratnoga tlocrta pomoću trompi prelazi u polukalotu; crkva je pregrađena 1882.

LIT.: G. Gravisi, Toponomastica del comune di Umago, AMSI, 1930, 42; L. Foscan, I castelli medioevali dell’Istria, Trieste 1992.
S. Mustač