Umag (tal. Umago), grad i luka na sjeverozapadnoj obali Istre, oko 13 km sjeverozapadno od Buja (45°26′N; 13°32′E; 17 m nadmorske visine.); 6.751 stanovnik (2021.), sjedište istoimene lokalne samouprave.

Umag je gospodarsko i kulturno središte obalnog dijela sjeverozapada Istarske županije. Za razvoj gospodarstva posljednjih desetljeća najzaslužniji su turizam (Istraturist, sada Plava laguna), marina, ribarstvo, kemijska industrija (Hempel, Tvornica cementa, Sipro), konzerviranje ribe i povrća te trgovina (Intercommerce export-import, Trgopromet d. d.). U sjevernom dijelu umaške luke, ispred hotela Adriatic smještena je ACI-jeva marina Umag. Zaštićena je od svih, osim od sjevernih i sjeverozapadnih vjetrova. Ima 475 vezova za jahte rezličitih duljina (do 40 m u godišnjem vezu) te 40 suhih vezova na obali. Okolica grada plodna je i pogodna za ekstenzivnu poljoprivrednu proizvodnju (voće, krmno bilje, pšenica, vinova loza – veliki vinski podrumi).

Grad je sjedište obrazovnih i kulturnih ustanova (škole, pučko otvoreno učilište, gradska knjižnica, galerije i muzej). Državnim cestama Umag – Buje (D300) i Savudrija - Umag - Novigrad (D75) kopneno je povezan s naseljima u Istri, a s cestama preko Svete Marije na Krasu odnosno Vilanije sa čvorištem Umag na Istarskom ipsilonu i graničnim prijelazima sa Slovenijom.

Naselje je nastalo u antičko doba. Prvotno je bilo smješteno na uskom otoku, koji je nasipanjem proširen i postupno pretvoren u poluotok. Prvi se put spominje u VI. st. kao Humagum, a razvio se i zbog položaja na putu iz Akvileje prema jugu. Nakon razaranja 876 (knez Domagoj) slabio je, a 1269. priznao je vlast Venecije. Zbog ratnih razaranja (1370. zapalili su ga Đenovljani), čestih kuga i malarije Umag je gotovo opustio, pa se tijekom XVI. i XVII. st. doseljavaju skupine Albanaca, Grka i napose Hrvata iz Bosne i Dalmacije.

Njegova prostrana i zaštićena luka je posljednja postaja prije prelaska Jadrana. Od 1797. pod austrijskom je, od 1918. pod talijanskom vlašću, a od 1954. u Hrvatskoj (Jugoslaviji).

U gradskoj jezgri očuvana je srednjovjekovna urbana struktura. Sačuvan je najveći dio južnog pravca srednjovjekovno-renesansnih zidina i kula uklopljenih u noviju arhitekturu. Na sjeveru poluotoka stoji tzv. Biskupova kula, koja je prema tradiciji bila ljetna rezidencija tršćanskog biskupa (danas je u njoj Muzej grada Umaga). U baroknom razdoblju njezino je završno krunište zatvoreno krovištem. Tijekom XIX. st. porušen je vanjski obrambeni prsten koji je štitio pristup prevlaci tvoreći Borgo, zaštićeni pojas između vanjskih i unutarnjih zidina. Unutar gušćega gradskog tkiva u zapadnom dijelu polutoka nižu se kasnogotičko-ranorenesansne kuće s kićenim monoforama, biforama i reljefnim grbovima. Kraj župne crkve nalazile su se općinska palača i loža, porušene nakon stradanja u požaru 1920-ih.

Izgradnja župne crkve Uznesenja Blažene. Djevice Marije započeta je 1730. prema projektu Giovannija Dongettija (da Pirano, Zuane), a prethodno je porušena stara, pravilno orijentirana župna crkva. Posvećena je 1760. iako njezino monumentalno pročelje nikad nije dovršeno. Ova jednobrodna svođena crkva s polukružnim svetištem i pobočnim nizom plitkih kapela poslužila je kao predložak za niz sličnih u Istri (Buzet, Buje, Grožnjan, Završje, Poreč, Tar). Od inventara ističu se orgulje Francesca Daccija iz 1776., ranorenesansna Pietà (iz porušene crkve Bogorodice Žalosne), dio kasnogotičkog oltarnog retabla, raspelo i pala Bogorodice od Krunice iz XVII. st. Stropne dekoracije iz druge polovice XVIII. st. pripisuju se Giuseppeu Bernardinu Bissonu (Bison, Bissoni). Pokraj crkve odijeljeni je zvonik, dovršen u XVII. st., i javna vodosprema, građena u XVII. a obnovljena u XVIII. st. Područje istočno od župne crkve uglavnom zaposjedaju kuće iz XIX. i s početka XX. st.

U crkvi sv. Roka (početak XVI. st.) sačuvan je tabulat, oslikani drveni strop iz XVII. st. Drvene su polikromirane oltarne skulpture sv. Roka, sv. Kristofora i sv. Sebastijana iz XVII. st. a skulptura sv. Pelegrina iz XV. st.

U gradu djeluje Galerija suvremene umjetnosti »Dante Marino Cettina«.

Najvažniji antički arheološki lokaliteti sjeverno od grada nalaze se na području Punte, Katora, Tiole, Sipra i Zambratije. Južno i jugoistočno od grada arheološki su lokaliteti na području Kravljeg rta, Svetoga Pelegrina, Đube i Makala, tj. uokolo stancije Seget.

Od mnogobrojnih tradicionalnih umaških manifestacija najvažniji je teniski ATP turnir Croatia Open, po kojem je Umag poznat kao oaza sportskog turizma.

Grad Umag je jedinica lokalne samouprave koja se prostire južno od Piranskog zaljeva, na Bujštini, do područja susjedne Brtonigle i Buja. Umag je od 1993. samostalna općina (što je bio i prije uspostavljanja velike općine Buje za vrijeme Jugoslavije), a od 1997, ima status grada. Površina mu je 83 km2, a ima 12.699 stanovnika (2021.).

Uz Umag-Umago na području grada su i naselja: Babići-Babici (473 stanovnika, 2021.), Bašanija-Bassania (193), Crveni Vrh-Monte Rosso (177), Čepljani-Ceppiani (210), Đuba-Giubba (128), Finida (363), Juricani-Giurizzani (396), Katoro-Catoro (26), Kmeti-Metti (300), Križine-Crisine (173), Lovrečica-San Lorenzo (123), Materada-Matterada (153), Monterol (38), Murine-Morno (970), Petrovija-Petrovia (497), Savudrija-Salvore (195), Seget-Seghetto (198), Sveta Marija na Krasu-Madonna del Carso (nastanjeni dio naselja, 313), Valica-Valizza (252), Vardica-Vardiza (68), Vilanija-Villania (284) i Zabratija-Zambrattia (438).

Grb Grada Umaga povijesni je grb Umaga, štit obrubljen srebrnom (bijelom) trakom, na čijoj se plavoj (tirkiznoj) podlozi nalazi zlatni (žuti) lav okrenut ulijevo (heraldički udesno) s glavom prema gledatelju, a stoji nad dvjema srebrnim (bijelim) kulama koje se izdižu iz modrog mora s dvije srebrne (bijele) crte koje prate liniju valova. Zastava je tirkizne boje s gradskim grbom u sredini.

Dan Grada Umaga obilježava se 6. svibnja, na dan kad je to područje 1945. oslobođeno od nacifašističkih okupatora.

Zaštitnik grada Umaga je sv. Pelegrin/Peregrin, čiji se blagdan obilježava 23. svibnja.

http://www.grad-umag.hr/
http://www.croatiaopen.hr/
https://coloursofistria.com/

Slike