Luciani

Luciani, labinska plemićka obitelj. Već se 1436. spominje Dominicus, član grad. vijeća. Lucianijevi su također obavljali dužnost klerika, sudaca i notara. Michele se smatra osnivačem samostana sv. Franje. On je 1496. darovao redu franjevaca zemljište i crkvu na lokalitetu Sv. Vid, podno Labina, a 1518. darovao je i ubožnicu pri samostanu.

Jacoba, kći Bartholomea, umrla je pri porodu 3.III.1520., rodivši Andriji Frankoviću ili Vlačiću sina M. Vlačića Ilirika, koji je poslije stekao svj. slavu kao crkv. reformator. Gasparo je bio župnik u Labinu 1534., a na istome položaju od 1586. do 1637. bio je Priamo. On je 20.I.1599. vrlo aktivno sudjelovao u okršaju između Labinjana i uskoka. Najznamenitiji L. bio je Tomaso (1818–94). Kao labinski gradonačelnik (od 1847) pokrenuo je niz kult. inicijativa (Malo kazalište, udruga Casinò, Glazbena škola i dr.), a oko 1850. organizirao izgradnju mosta za cestovno povezivanje Labina i Rapca. Intenzivno se bavio prikupljanjem prapov. ostataka i utemeljio prvu muzejsku zbirku u Istri. Održavao je bogatu korespondenciju, posebice s Th. Mommsenom, P. Kandlerom i dr. Kao zagovornik tal. iredentizma u tada austrijskoj Istri, napustio je 1861. rodni grad i prebjegao u Italiju. Radeći u Archivio dei Frari u Veneciji, istaknuo se kao vrstan arhivist. U Istarskim ugljenokopima Raše (Miniere istriane dell’Arsa) 1930-ih radio je inž. Luciano, koji se istaknuo uvođenjem sustava Bedeaux, kojim je nastojao precizno normirati sve jamske poslove i u skladu s tim odrediti plaće radnicima. Potomci te obitelji danas žive u Trstu. U staroj labinskoj grad. jezgri postojalo je nekoliko kuća obitelji Luciani. Od najstarije, urušene, u muzeju se čuva nadvratnik s uklesanom godinom 1595. Jedna od njihovih zgrada pretvorena je 2000. u grad. galeriju. U grbu su imali ribu, vjerojatno povezujući tal. naziv za štuku (lucio ili luccio), s korijenom svojega prezimena.

LIT.: Il lapidario albonese, Poreč 1937; S. Cella, Albona, Trieste 1967; H. Stemberger, Labinska povijesna kronika, Labin 1983; Narodni muzej Labin, Vodič, Labin 2003.
T. Vorano