Vid Omišljanin

Vid Omišljanin, pisac i iluminator (Omišalj na Krku, XIV.st. – ?, poč. XV. st.). God. 1396. prepisao je i oslikao za župnu crkvu sv. Bartola u Roču glagoljični časoslov u znanosti, po njemu nazvan Brevijar Vida Omišljanina.

Kodeks se sastoji od 468 pergamentnih listova i pisan je ustavnom glagoljicom. Sadržava samo temporal (čitanja za pojedine nedjelje i blagdane Gospodnje kroz godinu) s dugim biblijskim tekstovima. Po opširnosti tekstova pripada tzv. bazilikalnom tipu rimskoga brevijara. Inicijali su mu oslikani simbolima evanđelista sitnoslikarijama karakterističnim za starije razdoblje (rakovice, đurđice, vrpce oko tijela slova). Iz njega je J. Vajs objavio nekoliko biblijskih starozavjetnih knjiga tzv. malih proroka, u kojima je očuvana najstarija ćirilometodska predaja prijevoda Biblije (starija od ćiriličnih prijevoda u parimejnicama). Knjigu je potkraj XV. st. ponovno uvezao knjigoveža pop Grgur Kraljić iz Senja, koji je tada boravio u Istri. Na marginama i na kraju kodeksa ima mnogo dragocjenih zapisa iz XV. i XVI. st. Rukopis je vrijedan spomenik hrv. kulturnoga naslijeđa, važan za utvrđivanje predaje starohrv. prijevoda Svetoga pisma. Čuva se u austr. Nacionalnoj knjižnici u Beču (oznaka Cod. slav. 3).

LIT.: I. Milčetić, Hrvatska glagoljska bibliografija, I, Starine JAZU, 33, Zagreb 1911; B. Fučić, Vid Omišljanin, Omišalj, Buzet–Roč 1996; Brevijar Vida Omišljanina (1396–1996). Radovi sa znanstvenog skupa u Omišlju i Roču, Nova Istra, 1997, 5, 2.

J. Bratulić