Konzul, Stipan Istrijan

Konzul, Stipan Istrijan (Stjepan Istranin), protestantski pisac i prevoditelj (Buzet, 1521 – kraj Željeznoga u Gradišću, oko 1579). O njegovu školovanju ne zna se ništa. Sredinom 1550-ih bio je glagoljaški svećenik u središnjoj Istri, ali je pristao uz protestantizam, pa je 1549. morao napustiti svoju župu u Starome Pazinu i otići u progonstvo, najprije u Sloveniju, a 1552. preselio se u Njemačku k Primožu Trubaru te nekoliko mjeseci s njim živio u Kemptenu. 

Potom se 1553. zaposlio kao učitelj pjevanja u Regensburgu, a 1557. priključio se Trubarovu projektu izdavanja slovenskih i hrvatskih protestantskih knjiga (što ga je podupirao i P. P. Vergerio ml.), te je počeo prevoditi neke njegove spise na hrvatski jezik, koristeći se glagoljičkim pismom. Slovenski protestanti na čelu s Antunom Dalmatinom, kojega je vjerojatno poznavao još iz Istre, pozitivno su ocijenili njegove prijevode, držeći kako su tekstovi razumljivi na širem području Dalmacije, Hrvatske, Bosne, Srbije, čak do Carigrada. Konzul se vratio Trubaru, koji je upravo tada s Ivanom Ungnadom u Urachu ustrojavao Biblijski zavod za izdavanje protestantskih knjiga. Organizirao je rad tiskare u Urachu, koja je djelovala 1561–65., te je s Antunom Dalmatinom, koji mu se pridružio, prema Trubarovim tekstovima tiskao početnicu, Tabla za dicu (1561), Katehismus (1561), a zatim Novi zavjet na hrvatskom jeziku: Prvi del novoga testamenta (1562) i Drugi del novoga testamenta (1563). Nakon tiskanja prvoga dijela između njega i Trubara izbile su nesuglasice oko kvalitete prijevoda, pa je njihova suradnja prestala. Konzul se u studenome 1562. uputio u Istru zajedno s J. Cvečićem, posjetio je mnogobrojne istomišljenike u Sloveniji i Istri pokazujući svoje prijevode i knjige te nastojeći dobiti moralnu i novčanu potporu za rad tiskare. Nakon povratka u Njemačku Konzul je obišao mnoge gradove u kojima je također tražio novčanu potporu. Tada su u tiskari izrađivali ne samo glagoljske, nego i ćir. i latiničke knjige, pa i na tal. jeziku. Međutim, nakon Ungnadove smrti potkraj 1564. tiskara više nije imala pokrovitelja, pa su 1565. tiskane samo dvije knjige, jedna hrvatska i jedna talijanska. Dolaskom nadvojvode Karla na vlast u unutarnjoj Austriji 1564., počeo je u Štajerskoj, Koruškoj, Goričkoj i Primorju te u Pazinskoj knežiji progon protestanata i spaljivanje njihovih knjiga. Tiskara je ubrzo zatim zatvorena, a Konzul se 1566. vratio u Regensburg, gdje je ponovno radio kao učitelj glazbe. Ondje je s Antunom Dalmatinom izdao latiničku Postillu (1568), a ubrzo potom obojica su se preselila u Gradišće, gdje su netom doseljenim hrvatskim izbjeglicama pred Osmanlijama propovijedali protestantizam.

LIT.: J. Bratulić, Stipan Konzul Istrijan, Buzetski zbornik, 1977, 2 (isto u: Izazov zavičaja, Pula 1990); A. Jembrih, Stjepan (Stipan) Konzul i njegovo djelo u kroatističkim istraživanjima 20. stoljeća, Buzetski zbornik, 2002, 28; isti, Glagoljski Novi testament (1562) Antuna Dalmatina i Stipana Konzula, ibid., 2003, 29.
R., Istarska enciklopedija
Posljednja promjena: 1. 2. 2005., IE