Zanini, Ligio

Zanini, Ligio (Eligio), pjesnik (Rovinj, 30. IX. 1927 – Pula, 1. VII. 1993). Školovao se u Puli, gdje je ušao u krug mladih antifašista, sudjelovao u NOB-u i upisao se u KP.

God. 1947. završio je Učiteljsku školu u Puli, te je do 1948. bio referent za tal. škole pri nar. komitetu. U previranjima u KP vezanima za Rezoluciju Informbiroa ispisao se iz Partije, te je pod optužbom da je pristaša Rezolucije osuđen na robiju, koju je odslužio 1949–52. na Golom otoku. Nakon izlaska iz zatvora radio je kao skladištar, računovođa i sl. u Puli. God. 1959–64. bio je osnovnoškolski nastavnik u Savudriji, gdje je otvorio tal. školu i utemeljio društvo Circolo Italiano di Cultura. Zatim se vratio u Rovinj, zaposlio se u računovodstvu, završio studij pedagogije u Puli i ponovno radio u školi u Balama. Potom je sve napustio, vratio se u Rovinj, u osamu, svojemu životnom izboru – pjesništvu, ribarenju i moru, jednostavnom i prirodnom životu. U nekim pjesmama govori o malim, skromnim stvarima koje čine svijet pjesnika i ribara, no koje se ponekad uzdižu do univerzalnih vrijednosti (pjesma Coûguli); zanesen morem, njegov je vjerni tumač (pjesme La tugnita, El mieîo scardubulier, Quatro ride peîcie). Pisao je na rovinjskom (istriotskom) govoru. Od 1964. sudjelovao je i više puta pobijedio na natječaju Istria Nobilissima. Objavio je zbirke stihova: Moûssoli e scarcaciuò (1965), Buleîstro (1966), Mar quito e alanbastro (u antologiji Istria Nobilissima, 1968), Tiera viecia-stara (Istria Nobilissima, 1970), Pubrateîne (1972); oštru i gorku satiru Topo Gigio e le talpe ingorde (La Battana, 1978., 46), Favalando cul Cucal Fileîpo (1979; prevedeno na hrvatski: Razgovor s galebom Filipom, 1983), Sul sico de la Muorto sagonda (Diverse lingue, 1990), Cun la prua al vento (1993). Mnoge su mu pjesme uglazbljene. Objavio je i autobiografski roman Martin Muma (La Battana, 1990., 95–96), u kojem govori o strahotama i poniženjima što ih je doživio na Golom otoku.

Pjesnikov odnos prema moru i njegovim stvorenjima pun je franjevačke poniznosti i štovanja, što mu omogućava da dokuči njegove tajne i dostigne spokoj duše, te da sve to pretoči u lirizam estetski dotjeranih stihova. Kritičari ga drže vodećim pjesnikom u suvremenoj dijalektalnoj poeziji tal. nacionalne zajednice.

LIT.: M. Malusà, In quil canton da paradeisu, La Battana, 1993, 110; M. Rakovac, Ponositi slobodar Ligio Zanini, pjesnik tiha zanosa, Dometi, 1993, 5–6; M. Maras, Ligio Zanini u dva prizora, Nova Istra, 2000, 1–2.

A. Pellizzer, R.