Zavičajni muzej Poreštine

Zavičajni muzej Poreštine, najstariji muzej u Istri, osnovan 24. VII. 1884. na Osnivačkoj skupštini Società Istriana di Archeologia e Storia Patria. Nakon pripojenja Istre Italiji 1920-ih središte Pokrajine preseljeno je iz Poreča u Pulu, pa se onamo preselio i Pokrajinski muzej.

Porečki muzej postao je gradskim, a dotadašnji je pulski muzej podignut na rang pokrajinskoga. Nakon višegodišnje stanke u djelovanju, 6. VI. 1926. svečano je otvoren porečki Gradski muzej za umjetnost i povijest. Za ravnatelja je postavljen Ranieri Mario Cossar. Ustanova je djelovala do kapitulacije Italije, tj. do 29. IX. 1943., kad je izbio požar koji je uništio većinu građe. Muzej je ponovno otvoren 1952. u baroknoj palači Sinčić u Dekumanusovoj ulici br. 9. Osnivanje i djelovanje Kotarskoga muzeja Poreč, danas Zavičajnoga muzeja Poreštine, povezano je s radom A. Šonje. On je tri desetljeća sustavno prikupljao predmete koji čine glavninu današnjega muzejskog postava, podijeljena u nekoliko cjelina. U lapidariju u dvorištu Muzeja izloženi su heraldički predmeti, artefakti, dijelovi sakralnih ili svjetovnih arhit. objekata i kameni spomenici. U prizemlju palače Sinčić smješten je lapidarij s ant. kamenim spomenicima, reprezentativni primjerci Prapovijesne zbirke. U bočnim prostorijama prvoga kata nalazi se Antička zbirka, s pretežito kamenim, keramičkim, staklenim i metalnim predmetima s područja Poreštine. U zbirci se po jedinstvenosti plastične izvedbe ističu dva rim. portreta (muškarca i žene) i mramorni torzo božice Dijane. Portreti iz XVII. i XVIII. st. u salonu na prvome katu pripadaju članovima koparske plemićke obitelji Carli. Veliko je središnje platno pov. kopija Posljednje večere Palme ml., koje se original nalazi u Biskupiji. Na prvom su katu izložene i dvije garniture namještaja poznatih porečkih plemenitaških obitelji Vergottini i Polesini. Mirazne škrinje bogatih porečkih obitelji, izložene u salonima prvoga i drugoga kata, stilski se mogu pratiti od renesanse do historicizma. Na ist. zidu salona drugoga kata izložena su još dva velika platna te genealoško stablo pripadnika obitelji Carli. Na drugome su katu također portreti članova obitelji Facchinetti iz XIX. st. U salonu se nalaze i kasnobarokne stolice iz Biskupije, velike umj. vrijednosti. U bočnoj prostoriji smještene su kasnoantička i srednjovjekovna zbirka, a kronološkim redom izloženi su dijelovi kasnoant. (ranokršćanskog) i srednjovj. crkv. namještaja te grobišne arhitekture od IV. do XVI. st. Na istome je katu Spomenička knjižnica, smještena u autentičnim knjižničarskim ormarima s poč. XX. st. Knjižnični je fundus donacija triju znamenitih ličnosti, plemića Gian Stefana Carlija i Nicoloa de Vergottinija, te kanonika Pietra Radoicovicha. Raritetne knjige potječu iz razdoblja XVI.–XIX. st. Stalna etnogr. izložba iz fundusa Muzeja smještena je u romaničkoj kući iz XII. st. na Trgu Marafor.

E. Uljančić-Vekić

http://www.mdc.hr/