Zidno slikarstvo

Zidno slikarstvo, vrsta slikarstva koje se izvodi na zidnim plohama tako da se na podlozi priređenoj od vapnene žbuke prvo izrade skice osnovne kompozicije a potom se nanose boje.

U tehnici fresco (buon fresco) boje se nanose na još svježu podlogu: zemljane boje otopljene u vapnenom mlijeku s vapnom i pijeskom tvore čvrsti spoj. U tehnici secco slika se zemljanim bojama ili tempera-bojama na osušenoj žbuci, a u tehnici fresco secco slikanje na svježoj žbuci nastavlja se tempera-bojama nakon njihova sušenja. Istra ima vrijednu baštinu crkv. srednjovj. zidnoga slikarstva, na oko 140 lokaliteta na kojima se nalaze ili su se nalazile zidne slike. Za karolinškoga su razdoblja strapirane zidne slike iz Sv. Sofije u Dvigradu, najcjelovitije su sačuvane karolinške slikarije (VIII–IX.st.) te ostatci slikarija koje je B. Fučić zabilježio na Crvenom otoku kraj Rovinja (IX–X.st.) i fragment starijega sloja freske u Sv. Mihovilu u Kloštru. Otonska umjetnost ponavlja motive i ornamentalni repertoar karolinške umjetnosti. Izraziti su primjer ovog slikarstva zidne slike u Sv. Martinu u Svetom Lovreču i Sv. Agati kraj Kanfanara (obje iz XI.st.), zatim freske Sv. Mihovila u Kloštru (poč. XI.st.). Takvo su slikarstvo širili benediktinci te s njima povezana vlastela i biskupi. Zidne slike u Sv. Foški kraj Batvača, blizu Peroja, iz XII. su stoljeća. Uz benediktinsku slikarsku djelatnost povezuje se očuvani prikaz Uzašašća nastao na bizantinskoj ikonografskoj podlozi, ali s romaničkim stilskim značajkama (linearizmi i ornamentalno ponavljanje geometrijskih shema nabora). Istome stoljeću pripadaju i slike u grobljanskoj crkvi sv. Jeronima u Humu, koje svjedoče o izravnom utjecaju iz Akvileje. To slikarstvo nema poredbenoga gradiva u Istri, ali se uklapa u stilska kretanja sjevernojadranskoga kult. kruga (Akvileja, Torcello, Sv. Just u Trstu, mozaici u Sv. Marku u Veneciji i dr.). Romaničko je slikarstvo zasvjedočeno i u Sv. Kuzmi i Damjanu u Boljunu, Sv. Petru u Trvižu, Sv. Mariji od Sniga u Maružinima, Sv. Mariji Maloj kraj Bala. Prijelaznom razdoblju iz romanike u gotiku pripadaju slike u Sv. Vincentu u Svetvinčentu, Sv. Martinu u Bičićima, Sv. Elizeju u Draguću, Sv. Magdaleni u Bazgaljima, Sv. Križu u Butonigi, Sv. Margareti kraj Vodnjana. Romanički ikonografski obrazac zidnoga slikarstva najtješnje je povezan s ustrojstvom arhitekture (»apsidalni« sustav): u apsidi je oslikan Krist, u prikazima Maiestas Domini, Deisis ili njihovim hibridnim formama, ispod Krista likovi apostola, na trijumfalnom luku katkad je naslikana žrtva Kainova i Abelova, no u pravilu je prikazano Navještenje. Najčešće su teme kristološkoga ciklusa, prikaz Kristove mladosti na juž. zidu, a njegove muke na sjevernom. Na zap. zidu, nad gl. ulazom, oslikane su teme velikih opomena: grijeh, neizbježnost smrti, posljednji sud, raj i pakao. Taj se obrazac u Istri oslikavao i u got. razdoblju. No, u gotici se javljaju i druge teme: ples mrtvaca, Sv. Nedjelja, Marija zaštitnica, živi križ, te ciklusi života svetaca (sv. Antun, sv. Jakov, sv. Stjepan, sv. Nikola), smrt kosac (Butoniga, Barban), smrt strijelac (Vranja). Posebno je bogata tema poklonstva kraljeva, koja se zbog got. narativnosti u nekim slučajevima širi na cijeli sjev. zid i prikazuje scene lova, Ezopovu basnu o rodi i lisici te mnoge druge svjetovne prizore. Razdoblju gotike pripada najveći dio očuvanih zidnih slika. Mnogi su got. majstori poznati po imenu, a nekima se može utvrditi i širi opus (Šareni majstor, Vincent i Ivan iz Kastva, Albert iz Konstanza), poznati su stilski utjecaji i djelovanje radionica. U Sv. Nikoli u Rakotulama slikao je majstor obrazovan u giottovskoj tradiciji: te su slike import, narudžba plemićke obitelji Barbo, i nisu utjecale na razvoj istar. slikarstva. Datiraju se u XIV.st. kao i slike u Sv. Mariji Magdaleni u Šorićima i Sv. Trojstvu u Labincima.

»Zlatno doba« istar. zidnog slikarstva XV. st. U Sv. Nikoli u Pazinu slikao je majstor iz briksenškoga kruga, a to je slikarstvo utjecalo na razvoj Vincenta iz Kastva, čija je radionica, najznačajnija domaća kasnogotička radionica, izvela ciklus u Sv. Mariji na Škrilinah kraj Berma i vjerojatno u Sv. Jurju u Lovranu. S Vincentom je na zajedničkim projektima surađivao Šareni majstor, a vjerojatno je iznikao i Ivan iz Kastva, kojemu je najvrjednije djelo ciklus slika u Sv. Trojstvu u Hrastovlju. Veći opus očuvanih slika izveo je Albert iz Konstanza, kojemu se pripisuju one u Sv. Vidu u Pazu, Sv. Jurju u Brseču, Sv. Kvirinu kraj Jesenovika, Sv. Jurju u Plominu i Sv. Trojstvu u Lovranu (B. Fučić), a u najnovijim istraživanjima pripisane su mu i slike u Sv. Duhu i Sv. Antunu Opatu u Balama, Sv. Mihovilu u Pićnu i Sv. Mateju u Prodolu. Uz te majstore djelovali su još mnogi drugi, opus kojih nije pomnije istražen: u Sv. Trojstvu i Sv. Antunu u Žminju, Sv. Katarini u Svetvinčentu, Sv. Antunu u Barbanu, Sv. Katarini u Lindaru, Sv. Blažu u Svetom Lovreču, te u Sv. Jakovu u Barbanu i Sv. Barnabi u Vižinadi. Renesansi neki autori pripadaju po stilu, a drugi, koji i dalje ponavljaju tradicionalne srednjovj. sheme, po vremenu djelovanja. Imenom su poznati → Clereginus iz Kopra, → Antun s Padove, → Blaž Dubrovčanin i → Dominik iz Udina. U XVI. st. u Istri se ugasila predaja zidnoga slikarstva, a nakon nove koncepcije o uređenju crkv. prostora, koja se javlja poslije Tridentskoga sabora, sred­njovj. se zidne slike prežbukavaju. Zasluga za njihovo ponovno otkrivanje na poč. XX. st. pripada → A. Gnirsu. Tada počinju prvi restauratorski radovi na zidnim slikama. Otkrivanje i restauratorske zahvate između I. i II. svj. rata nastavila je Uprava za zaštitu kulturnih dobara (Sopraintendenza) iz Trsta. Nakon II. svj. rata osnovan je Konzervatorski odjel u Rijeci, koji je posebnu pozornost posvetio slikarstvu istar. ladanja, a Iva Perčić pripremila je 1963. izložbu zidnih slika i sastavila katalog. No tek se u novije vrijeme izvode opsežniji restauratorski radovi na zidnim slikama.

LIT.: F. Stelè, Umetnost v Primorju, Ljubljana 1960; B. Fučić, Istarske freske, Zagreb 1963; I. Perčić, Zidno slikarstvo Istre (katalog izložbe), Zagreb 1963; B. Fučić, Slika i arhitektonski prostor u srednjovjekovnom zidnom slikarstvu u Istri, Ljetopis JAZU, 1966, 71; G. Ghirardi, Affreschi istriani del Medioevo, Padova 1972; I. Fisković, Romaničko slikarstvo u Hrvatskoj, Zagreb 1987; M. Zadnikar, Hrastovlje: romanska arhitek­tura in gotske freske, Ljubljana 1988; B. Fučić, Vincent iz Kastva, monografija, Zagreb – Pazin 1992; J. Höfler, Srednjeveške freske v Sloveniji – Primorska, Ljubljana 1997; I. Matejčić, Freske crkve Sv. Barnabe u Vižinadi, Poreč 2002. Ž. Bistrović
Ž. Bistrović