Lupis (Vukić), Ivan

Lupis (Vukić), Ivan (Rijeka, 28.I.1813 – Torriggio, na talijanskom jezeru Como, 11.I.1875), izumitelj torpeda, austrougarski pomorski časnik. U dokumentima se pojavljuje i kao Ioannem Blasium Ignatium Lupis te Giovanni Biagio Luppis. U Veneciji je pohađao pomorsku vojnu školu, nakon čega je profesionalno služio na brodovima ratne mornarice.

Započeo je činom kadeta, a u mirovinu je otišao kao kapetan fregate 1861. godine. U karijeri je imao i ponešto ratnog iskustva. Sudjelovao je u blokadi Venecije 1848./49. godine i u ratu protiv Sardinije kao kapetan fregate. Budući da niti on niti njegovi poznanici i prijatelji nisu ostavili pisane materijale kako je došao na ideju o konstruiranju torpeda, ne može se sa sigurnošću reći puno o tome. Pretpostavlja se da je stražareći uz dalmatinsku obalu, u strahu od upada garibaldinaca, trebao sredstvo za učinkovitu obranu grada. Konstruirao je izum koji je nazvao Salvacosta što znači spasitelj obale. Predstavio ga je Ministarstvu rata, no gotovo svaki njegov upit je od vojnog savjeta odbačen. Nakon umirovljenja 1861. godine, započeo je pravi rad na razvijanju ovog oružja. Prvobitna zamisao je bila da torpedo bude u obliku čamca dugačko oko jedan metar, čime bi se upravljalo dugačkim špagama s obale. Imalo je jedra, koja su korištena kao pogonsko sredstvo, a bila su izrađena od stakla, kako bi bila nevidljiva neprijateljima. Taj model, kao ni brojni drugi, nije zadovoljio, pa je Lupis nastavio dalje. Drugi model koji je predstavio, imao je kao pogonski motor satni mehanizam, dok je u krmi bio eksploziv. Niti za taj model nije uspio dobiti državnu potporu. Stvari su krenule na bolje tek kada se u projekt uključio tehnički direktor najmodernije riječke tvornice Stabilimento tecnico Fiumano Robert Whitehead. Suradnja je započela zahvaljujući Lupisovom prijatelju iz mornarice, kasnijem riječkom gradonačelniku Giovanniju de Ciotti, koji ih je spojio. Između njih trojice je 1864. godine potpisan ugovor kojim su dogovoreni njihovi međusobni odnosi u razvoju novog oružja, iako su Lupisu priznavali pravo da je izum originalno njegov. Dvije godine radili su na usavršavanju prototipa, pa su ga 1866. godine predstavili javnosti – to je bio podvodni torpedo s motorom na komprimirani zrak i automatskim upravljanjem za dubinu i zadani smjer kretanja. Imao je promjer 355mm, bio je dužine 3,35m, težak 136kg, a u njemu je bilo smješteno 8kg eksploziva. Nakon ovog pokusa, projekt je konačno dobio zeleno svjetlo od strane državne komisije za daljnje ispitivanje i usavršavanje na račun države. Posebnim se ugovorom mornarica obvezala isplatiti pronalazačima 200.000 forinti na ime prava korištenja izuma. Nedugo zatim, licencu za korištenje torpeda zatražilo je 19 zemalja. Lupis se 1874. godine povukao iz posla te otišao iz Rijeke, a umro je naredne 1875. godine.

 

LIT.: B. Šuljić, Torpedo je nastao u Rijeci, Franina i Jurina, 2003., 102-103.

U.