Rijeka (tal. Fiume), grad i najveća hrvatskas luka na obali istoimenoga zaljeva (45°20′N; 14°25′E; 1 m nadm. vis.); 143395 st. (2001). Upravno je sjedište gradske vlasti i Primorsko-goranske županije. Jedno je od najvažnijih hrvatskih gradskih središta. Nalazi se na padinama planinske barijere usporedno s morskom obalom, na važnom prometnom položaju, na kojem se pomorski putovi s juga susreću s kopnenim putovima koji se preko najnižih prijevoja (Postojnska vrata 698 m, Gornje Jelenje 929 m) spuštaju do mora.

Povezana je željezničkim prugama (od 1873.) sa Zagrebom i Ljubljanom te cestama (Trst, Ljubljana, Zagreb, Zadar, Pula). Cestogradnja u novije vrijeme pridonosi poboljšanju veza sa srednjom Europom. Važna je putnička i trgovačka luka s brodograđevnom industrijom (brodogradilišta 3. maj i Viktor Lenac), tvornicom dizelskih motora, brodskih dizalica, brodske opreme, papira, prerađivačkom industrijom, petrokemijom (rafinerija nafte). Središte kulturnog, obrazovnog i znanstvenog života s muzejima (pomorski i povijesni muzej, gradski muzej, prirodoslovni muzej), galerija, knjižnica i kazališta. Jako izdavačko središte (knjige i novine) te sjedište Sveučilišta utemeljenog 1973. Gravitira joj sjeveroistočni dio Istre, odakle se preselio dio stanovnika, a dio radne snage putuje na rad, posebno od izgradnje Tunela Učka (1981).

Prvo naselje bila je liburnska gradina Tarsatica na Trsatu, koja je u rimsko doba napuštena, a istoimeni rim. municipij, osnovan u I. st., preselio se uz ušće Rječine u more. Na izmaku antike i u srednjem vijeku život se vratio na Trsat, a uz Rječinu je nastalo naselje Flumen Sancti Viti (njem. St. Veith am Pflaum). Od XIV. do XV. st. Rijeka je u vlasti devinskih i krčkih knezova te obitelji Walsee, od kojih je preuzimaju Habsburgovci. Tada su utvrđeni kaštel i trgovačko-ribarsko naselje opasani zajedničkim bedemom. Nakon krize uzrokovane najprije blizinom turske opasnosti a potom i austrijsko-mletačkim sukobima, Karlo VI. proglasio je 1719. Rijeku slobodnom lukom, koja se počinje gospodarski razvijati. Izgrađena je cesta za Karlovac (Karolina) i Trst, a nastaju i prvi manufakturni pogoni. Carica Marija Terezija reskriptom je 1779. proglasila Rijeku zasebnim tijelom pridruženim ugarskoj kruni, te ona tada postaje glavna mađarska izvozna luka. To je osobito došlo do izražaja 1870–1914., kada se razvila u snažnu luku i ind. središte. Nakon I. svjetskog rata zauzeo ju je Gabriele D’Annunzio (1919), te je 1924. pripojena Italiji. Tada je uspostavljena granica na Rječini, tako da je Sušak bio u Kraljevini SHS, a Rijeka u Italiji. Od antičke Tarsatike ostali su samo skromni arheološki nalazi (tzv. Stara vrata). U XIII. st. postojao je augustinski samostan s crkvom sv. Jeronima, a iz XV. je stoljeća zborna crkva Uznesenja Marijina, barokizirana u XVII. st. Isusovačka crkva sv. Vida sagrađena je u XVII. st. na mjestu crkve staroga zaštitnika grada, u baroknom slogu. Uz nju je postojao kolegij i sjemenište. Gradski toranj iz XV. st. dobiva današnji izgled poč. XVIII. st. (sat, reljefi Leopolda I. i Karla VI.). Izvan bedema nova se četvrt širi prema moru nasipavanjem obale, posebice tijekom XIX. st., kad nastaju brojne građevine historicističkih stilova (zgrada Radio Rijeke, kazalište, Palazzo Modello). Značajni su i Guvernerova palača, groblje na Kozali te neboder u stilu modernizma (U. Nordio, 1939).

U srednjem vijeku Rijeka je bila dio feudalnog područja kojemu su pripadale istočna Istra i Pazinska knežija, tako da su zajednički utjecaji stvorili snažne veze između nje i srednje Istre. Riječko je područje bilo spona između Istre i drugih hrvatskih zemalja. S Istrom je dijelila sudbinu i u prvoj polovici XX. st., a poslije II. svjetskog rata izrasla je u najveći hrvatski grad sjevernog Jadrana, pa u mnogo čemu predstavlja središte kojemu gravitira dio Istre.

http://www.rijeka.hr/
http://www.tz-rijeka.hr/

Slike