Mornarička crkva u Puli

Mornarička crkva u Puli (njem.: Marinekirche, tal.: Chiesa della Marina, danas Crkva Gospe od Mora). Glavna pomorska luka Austro-Ugarske monarhije imala je krajem 19. stoljeća 31.653 stanovnika, te je zbog velikog broja osoblja zahtijevala mornaričku crkvu. Kamen temeljac postavljen je 28. lipnja 1891. godine, čemu je prisustvovao i sam car Franjo Josip I.

Bila je smještena u tadašnjoj pulskoj četvrti San Polikarpo, koja je s centrom grada bila povezana bulevarom, koji je nastao prokopavanjem padine brda Monte Zaro. Voditelj radova bio je barun Maksimilijan von Sterneck Daublebsky, osoba od carevog povjerenja, slavni mornarički časnik. Imao je iza sebe uglednu karijeru kao zapovjednik proslavljenog broda Nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan, s kojim je u bitci kod Visa 1866. godine porazio talijansku flotu. Sudjelovao je i u ekspediciji na Sjeverni pol, a od 1873. godine zapovjedao je carsko - kraljevskom sredozemnom flotom. On je bio zadužen za financijsku konstrukciju izgradnje crkve, te se kao konačan iznos uzima brojka od 100.000 kruna, od kojih je 5.000 dao osobno car Franjo. Sam Doublebsky je sahranjen 1897. godine u ovoj još nedovršenoj građevini u to vrijeme, u kamenom sarkofagu. Prve skice za crkvu izradio je arhitekt von Schmidt, no on ubrzo umire. Posao nastavlja raditi Victor Luntz, koji nakon niza sukoba sa zapovjedništvom flote napušta funkciju, da bi posao preuzeo i završio Natale Tommasi, uzevši u obzir dotadašnje ideje i nacrte, a brinuo se i za buduću dekoraciju crkve. Ceremonija svečane inauguracije i posvećenja crkve Gospe od Mora izvršena je nedaleko Mornaričkog groblja 1898. godine, iako građevina još ni izdaleka nije bila završena. Projekat nije uključivao samo zgradu crkve, već i okoliš što uključuje stepenice prema moru te prekrasni mornarički vidikovac iznad Pulskog zaljeva, koji nikad nije završen do kraja. Dimenzije crkve su 30,50 m u dužinu, 19,90 m u širinu, dok je zvonik visok 30 m, na čijem vrhu se nalazi brončani anđeo. Njezina karakteristika su na vanjskim zidovima vodoravne pruge koje su načinjene od bijelog brijunskog kamena i rumenog mramora iz Oprtlja i Brtonigle. Na bočnim pročeljima vanjskog plašta nalazi se nekoliko kamenih glava, sa sjevera je lik Krista s apostolima, dok su na južnoj starozavjetni likovi. Stupovi pred portalom su svezani u mornarski odnosno Samsonov čvor, dok stupovi stoje na bazama koje čine zmajoliki lavovi. Mozaici unutar crkve podsjećaju na Eufrazijevu baziliku u Poreču i baziliku sv. Marka u Veneciji. Građevina je doživjela veliku devastaciju u razdoblju 1948 - 1965. godine, tijekom kojeg je iz nje odnijet veliki broj vrijednih predmeta, uključujući i orgulje ručno izrađene u Beču. U crkvi je 1929. godine postavljena spomen kapela u prošlosti poginulim mornarima, no 1949. godine je dijelom demontirana i odnijeta u Italiju. Danas je Mornarička crkva - crkva Gospe od Mora župno središte, jedna od znamenitosti grada Pule, a u jednom širem smislu i čitave Istre i Hrvatske.

Literatura: Davor Šišović, Gospa od Mora, Franina i Jurina, 2004., 40-44.
U.