Pederzolli, Trifone (Trifun), biskup (Kotor, Crna Gora, 28.I.1864. - Poreč, 21.IV.1941.).

Otac Luigi, inženjer rodom iz Trentina, u Boki kotorskoj bio je u službi austrougarskih vlasti; majka Enrichetta, rođ. Veriano.

Za svećenika je bio zaređen 28.XI.1886. u Splitu. Teologiju je diplomirao 1891. na bečkom Augustineumu te mu je ljeta iste godine povjerena dužnost duhovnog voditelja splitskog nižeg sjemeništa. Krajem godine odlazi u Trst, gdje je najprije službovao u crkvi sv. Marije Pomoćnice, a od 1903. bio je župnik župe sv. Antuna. Od 1908. počasni je kanonik katedralnog kaptola u Trstu, a iste godine postaje članom nadzornog odbora u Porečko-pulskoj biskupiji.

Nakon smrti porečko-pulskog biskupa Giovannija Battiste Flappa krajem 1912., kandidiran je za njegovog nasljednika. Biskupom je imenovan je 19.VI.1913., posvećen 5.X. te ustoličen u Poreču 6.XI. i u Puli 8.XII. iste godine.

Biskupsku je službu obavljao za I. svjetskog rata, kada se kod drugih biskupa zauzimao za dio stanovnika južne Istre koji je bio prisilno iseljen. Organizirao je pastoralni i karitativni rad među izbjeglicama u Austriji, Slovačkoj i Mađarskoj. I u doba fašizma u Istri trudio se održati dobre odnose svećenstva s pukom.

Nije zabranjivao uporabu hrvatskog jezika u crkvama, ali je nije ni otvoreno zagovarao. Zajedno s tršćanskim biskupom Alojzijem (Luigi) Fogarom i tadašnjim riječkim biskupom Antonijom Santinom nastojao je održati ravnotežu između crkvenih pastoralnih potreba i političkog oportunizma.

Cijenjeći njegovo djelovanje papa Pio XI. imenovao ga je 5.X.1933. asistentom Papinskog prijestolja.

Godine 1940. obolio je od paralize od koje se nije izliječio do smrti.