Marka

Marka (srednjovj. lat. marcha: granično područje, krajina, od germ. mark). 1. Vojnoadministrativna jedinica. Prve su nastale u Franačkoj za Karla Velikoga, kada su rubne pokrajine radi učinkovitije obrane organizirane na voj. načelu (Bretonska, Španjolska, Avarska, Venetska, Furlanska, Normanska m. i dr.).

Na čelu joj je bio markgrof, a često je obuhvaćala više grofovija. Istra je bila dijelom Furlanske marke, a sama je postala markom (Istarska markgrofovija) kada ju je sred. XI. st. njem. car Henrik III. izdvojio iz Koruškoga vojvodstva i dao u feud Ulriku iz roda Weimar-Orlamünde. Formalno je prestala biti markom nakon što se 1445. naslova njezina markgrofa odrekao akvilejski patrijarh, izgubivši sve posjede u Istri (1420), koja će od tada biti podijeljena na mletački i habsburški dio. Nakon što je u XIX.st. opet postala jednom polit. cjelinom, nosila je 1860–1918. naslov markgrofovije. – 2. U sr. vijeku m. je bio i naziv za uteznu i novčanu jedinicu, načelne vrijednosti pola libre (oko 280 g, postojale su zlatna i srebrna m.), koja se razlikovala od kraja do kraja. Tako je postojala i istarska m., koja je iznosila 8 malih libri (XIV. st.).

M. Levak