Martinuzzi, Giuseppina

Martinuzzi, Giuseppina (Maria Sandra), pedagoginja, pjesnikinja i političarka (Labin, 14.II.1844 – Labin, 25. XI.1925). Rođena je u uglednoj građ. obitelji, doseljenoj 1720. iz Furlanije. Obrazovao ju je otac, a potom je privatno studirala te 1873. počela raditi kao učiteljica na zamjeni u Labinu, a potom u Galižani. God. 1875. dobila je diplomu za poučavanje u općim pučkim školama, pa je nastavila predavati u Miljama i potom do umirovljenja 1905. u Trstu.

Bila je izvrsna pedagoška radnica, praktičarka i teoretičarka te suradnica mnogobrojnih ped. časopisa. S grupom autora sastavljala je udžbenike za osnovnu školu. Zapažen je njezin priručnik Manuale mnemonico (1886), s oglednim tablicama za lakše pamćenje gradiva. Pisala je pjesme, a najpoznatiji joj je soc. spjev Ingiustizia (1907). Bila je vlasnica i pokretačica dvaju knjiž. časopisa – Pro Patria i, nakon njegove zabrane, Pro Patria Nostra. Također se isticala društv. i polit. djelovanjem. U početku je bila na pozicijama iredentizma, a potom je prihvatila ideje socijalizma. Održala je mnogobrojne javne govore, zastupajući prava djece, radnika, posebice žena, a zagovarala je suradnju tal. i slav. žitelja u Istri. God. 1921. učlanila se u Komunističku partiju Italije.

LIT.: M. Cetina, Giuseppina Martinuzzi. Documenti del periodo rivoluzionario 1896–1925, Pula 1970; G. Scotti, Giuseppina Martinuzzi. Socijalizam i domovina, Pula– Rijeka 1979.
T. Vorano