Raška pruga

Raška pruga, željeznička pruga dužine 52,7 km koja spaja Štalije s Lupoglavom a dovršena je 1951. Izgrađena je za otpremanje raškog ugljena u glavnu željezničku stanicu sjeverne Istre. Gradnja je odlučena u ožujku, a radove je započelo zagrebačko građevinsko poduzeće "Vladimir Gortan" u svibnju 1948. U izgradnji su sudjelovali Željezničko građevinsko poduzeće iz Ljubljane te dobrovoljne radne brigade.

Svečano otvorenje upriličeno je 30. prosinca 1951. U postaji Lupoglav Raška pruga se odvaja od Pruge Divača - Pula odakle kroz nasipe i usjeve, te nekoliko tunela, dolazi do postaje Učka. Nastavlja obroncima istoimenog brda dolinom Boljunščice te rubom Čepićkoga polja spušta se u Rašku dolinu i u Raški zaljev. Na toj dionici nalazimo postaje Boljun, Šušnjevica, Kožljak, Kršan, Vetva i Raša. U Muti i Kožljaku parne lokomotive napajale su se vodom. Najveći je promet prugom ostvaren 1966. kad je preneseno 600.080 tona ugljena. Od te godine promet je nastavio padati sve do 1979. kad je u Bršici otvorena luka za drvo i stoku. Na povećanje prometa utjecalo je i djelovanje cementare Koromačno, termoelektrane Plomin i dr. Postaja u Lupoglavu modernizirana je 1980. uslijed povećanja prometa prugom. Početkom idućeg desetljeća promet ponovno opada.

 

LIT.: Istarska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2005.

U.