Pavlinski samostan u Svetom Petru u Šumi

Pavlinski samostan u Svetom Petru u Šumi, samostan koji su pavlini preuzeli od benediktinaca 1459. Prvotni samostan, što su ga benediktinci izgradili u XII. ili XIII. st., pripadao je području Porečke biskupije. Povezani s austrijskim kulturnim krugom, pavlini su u samostanu razvili snažnu kulturnu i prosvjetiteljsku djelatnost. Očuvani oblik graditeljskoga samostanskoga sklopa nastao je temeljitom obnovom u XVII–XVIII. st. Crkva sv. Petra i Pavla, na mjestu prijašnje, dovršena je i posvećena 1755., ali se gradila od poč. XVII. st.

Jednobrodna je, s uzidanim stupovima koji tvore četiri prostrane bočne kapele, ima izduženi prezbiterij te pjevalište s orguljama J. G. Eisla. Strop je izveden od bačvastih križnih svodova, a sustav prozora omogućuje posebne svjetlosne učinke. Bogato je ukrašena baroknim oltarima, skulpturama i slikama. Na zidovima u dvjema bočnim kapelama očuvane su oslikane kožne tapete iz XVIII. st. Pročelje crkve nastalo je vjerojatno prije 1755. i njegova naglašena vitkost slijedi razmjer predbarokne crkve (širina mu je manja od unutrašnje širine crkve). Zvonik ugrađen u ugao pročelja podignut je prvotno u romaničkom slogu te obnovljen u XVI.st. Pročelje je po sredini podijeljeno profiliranim vijencem u dvije etaže, a vijenac se ponavlja i na barokno razrađenom zabatu. U njegovim su nišama u prizemlju i prvom katu kipovi svetaca što ih je, kao i one na oltarima u crkvi, izradio P. Riedl s pomoćnicima. Ulazna vrata i veliki barokni prozor iznad njih skladno su ukomponirani s kipovima pročelja. Drveni oltari s palama, propovjedaonica, korske klupe, ispovjedaonice i ostali crkv. namještaj rađeni su pod jakim utjecajem rokokoa iz Slovenije i sjev. Hrvatske, gdje su pavlini imali snažna samostanska središta (Lepoglava, Remete). Crkvena unutrašnjost opremljena je 1755–72. Samostanski sklop ima mali vrt te dvokatni stambeni i radni dio s prostorijama okupljenima oko središnjega klaustra. Južno je krilo izduženo, izgrađeno 1731., a sjeverno, uz vrt, dograđeno je 1780. Klaustar je oblikovan na dva kata s trijemom što ga drže gusti nizovi stupova (stupovi prvoga kata klaustra jedini su ostatak romaničkoga razdoblja) u sredini je vodosprema. Vanjski zidovi s gustim nizom prozora odaju veliki broj prostorija. U njima su djelovali mnogobrojni učeni redovnici, samostan je bio kult. središtem središnje Istre. Razvijanjem kulta Majke Božje Częstochowske privlačili su hodočasnike, koji su pridonosili i gosp. napretku samostana. Nakon raspuštanja pavlinskoga reda 1783. za cara Josipa II. samostanski je sklop služio u gosp. svrhe, a crkva je postala župnom crkvom Sv. Petra u Šumi. Sred. XX. st. samostan je bio već gotovo potpuno propao. No 7.VII.1993. u nj su se, dogovorom Porečko-pulske biskupije i općine Pazin (kojoj je samostanski sklop donedavno pripadao), vratili pavlini iz poljske Częstochowe, koji od tada vode župu i samostan.

R. Matijašić, Istarske enciklopedija

http://www.pavlini-svpetar.hr/