Pavlini (Red braće sv. Pavla prvog pustinjaka; lat. Ordo fratrum S. Pauli primi eremitae, OSPPE), katolički muški monaški red osnovan 1215. ili 1216. u okolici Pečuha (Pécs) u Ugarskoj ujedinjavanjem više različitih pustinjačkih zajednica kojima je uzorom bio sv. Pavao pustinjak (sv. Pavao Tebanski), koji je živio u IV. st.

Od 1308. ravnaju se prema Pravilu sv. Augustina, a od 1342. nose bijeli habit pa su poznati i kao „bijeli fratri“. Do 1325. na čelu je reda provincijal, a otada nosi naslov generala Reda. Stolovao je od 1577. u Lepoglavi. Od Istrana je general Reda bio Šimun Bratulić (1593. – 1611.).

Iz Ugarske su se proširili u Hrvatsku te Njemačku, Poljsku i Švedsku (od XV. st. djeluju i u Portugalu te u XVII. st. u Francuskoj). Isticali su se gospodarskim, kulturnim i političkim djelovanjem, a nerijetko su obnašali i visoke duhovne i političke dužnosti kao biskupi ili kraljevski savjetnici. U XVIII. st. postojala je Istarsko-vinodolska provincija za područje Istre i Senjske biskupije.

U skladu s idejama prosvijećenoga apsolutizma Red je ukinuo 7.II.1786. car Josip II. „u svim carskim pokrajinama“, a samostani i pripadajuća im dobra prodavani su na dražbama. Ipak, uspjela su se održati dva poljska samostana, jedan u Krakovu (zahvaljujući zalaganju gradskih vlasti) i drugi u Częstochowi (jer je bio na ruskom teritoriju). Red se uspostavom poljske samostalnosti 1918. obnavlja i širi najprije u Poljskoj, a potom i u drugim državama. Od 1972. pavlini ponovno djeluju u Hrvatskoj. Danas ih je najviše u Poljskoj, gdje se u Częstochowi nalazi i sjedište Reda.

Prvi pavlinski samostan u Istri bio je onaj sv. Marije na Jezeru (danas Kloštar u Čepiću), gdje se pustinjaci sv. Pavla i njihovi posjedi prvi put spominju 1395. u darovnici Nikole i Hermana Gotničkih, kožljačkih gospodara. Djelovao je do 1782. Imao je područni samostan (redovničku kuću) u Klavaru u Plominskoj vali, na teritoriju Mletačke Republike.

U Sveti Petar u Šumi pavlini su došli iz samostana u Čepiću nakon što im je papa Pio II. (1458. – 1464.) dodijelio nekadašnju supetarsku benediktinsku opatiju, a car Svetoga Rimskog Carstva Fridrik III. (1452. – 1493.) to potvrdio 29.VI.1460. temeljem svojega patronatskoga prava. Imao je podružnicu u Koruni nad Dragom kraj Danijeli te kapelu sv. Siksta (Sv. Šišto) sa samostanskom kućom kraj Ladići (danas je to grobljanska kapela). Pripadao mu je i samostan sv. Elizabete (Sv. Žabeta) između Kaldira i Motovunskih Novaki, na mletačkom ozemlju. I on je ukinut 1782. pa su se redovnici, kao i oni iz Čepića, sklonili u samostane u Crikvenici i Novom Vinodolskom do konačnog ukinuća Reda. Obnovljen je 1993. i u njemu danas djeluju poljski pavlini.