Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru

Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru, udruga za razvitak hrv. i slov. školstva u Istri »na narodno-katoličkom temelju«, utemeljena 24.II.1893., kad je C. i k. namjesništvo odobrilo njezina pravila. Prvo sjedište imala je u Puli, a prvi predsjednik bio je D. Trinajstić. Izraz je hrvatskoga narodnog preporoda Istre i njegovih prosvjetnih težnja. Iako su odredbe škol. zakona iz 1869. o nastavnom jeziku u školama bile sasvim jasne, u praksi je Pokrajinsko školsko vijeće često samovoljno, ne vodeći računa o nac. strukturi djece, donosilo odluke o tal. jeziku kao nastavnom jeziku u većinskim, pa i izrazito hrv. mjestima.

S druge strane, da bi se umanjio nedostatak broja drž. pučkih škola, stvorena je, po uzoru na slične češ. i slov. primjere, privatna udruga koja je osnivala svoje škole i brinula se o njihovoj kadrovskoj i materijalnoj opremljenosti. Nakon utemeljenja udruga je viđenijim osobama iz kult. i polit. života u Istri i Hrvatskoj poslala okružnicu s programom djelovanja, pa su na njezinu adresu stizali novčani prilozi – među prvim i izdašnijim onaj biskupa Strossmayera (1000forinti). Nova pravila donesena su 1894., i po njima je D. imala ravnateljstvo od 9 članova. Članovi su se dijelili na utemeljitelje, podupiruće, redovite i izvanredne. U mjestima gdje bi se prijavilo 20 članova mogla se osnovati podružnica. Na prvoj godišnjoj skupštini u Opatiji 4.II.1894. za predsjednika je izabran D. Vitezić, koji je na toj dužnosti ostao do 1901. Već prije te skupštine Družbino ravnateljstvo predložilo je ravnateljstvu slov. Društva sv. Ćirila in Metoda ujedinjenje u jedinstveno društvo, ali je prijedlog odbijen s obrazloženjem da bi ujedinjenje više štetilo nego koristilo. U slov. je dijelu Istre ostvarena bliska suradnja, pa je tako istarska Družba otvorila nekoliko slov. pučkih škola, a na terenu se rad slov. i istar. podružnica često isprepletao i nadopunjavao. U Kopru su primjerice oba društva osnovala pet pučkih škola, od kojih su tri bile slovenske. Kada se zbog poodmakle dobi Vitezić zahvalio na dužnosti predsjednika, na njegovo je mjesto izabran V. Spinčić. U ravnateljstvo su birani ugledni hrv. političari iz Istre: M. Laginja, Andrija Stanger, V. Zamlić i dr. Dugogodišnji tajnik bio je V. Car Emin, koji je u knjizi Moje uspomene na »Družbu sv. Ćirila i Metoda za Istru« (1953) iznio sjećanja na njezino djelovanje. Najveći dio prihoda Družba je dobivala iz donacija: Klub ćirilo-metodskih zidara u Zagrebu priređivao je različite akcije radi prikupljanja pomoći, a pojedinci bi Družbi ponešto ostavljali u oporukama. Od 1895. prodavale su se Družbine žigice s natpisom »Bog i Hrvati« pa potom i drugi proizvodi prodajom kojih su se namicala potrebna sredstva. Jedan od izvora prihoda bile su i Družbine podružnice, članovi kojih su plaćali godišnju članarinu. Do 1903. osnovano je 47 podružnica, neke s više od 80 članova. Sve su djelatnosti bile podvrgnute osnovnom cilju – otvaranju hrv. škola u Istri; 1910. bilo ih je 38, s 3200 učenika, a do godišnje skupštine u Lignju kraj Lovrana 14.VI.1914. otvorene su 43. Kulturno-prosvjetni rad prekinuo je I.svj.rat, a djelatnost Družbe usmjerena je na pomoć gladnima i zbrinjavanje izbjeglica. Nakon rata i uspostave tal. vlasti sve su hrv. škole zatvorene. Vodstvo Družbe sklonilo se u Kraljevinu SHS, a učiteljima je bilo preporučeno da ostanu kako bi bili spremni ako se škole ponovno otvore. Dolazak fašizma na vlast 1922. označio je kraj iluzija istar. Hrvata o obećanu poštovanju njihovih nac. prava. Kako bi vratila dugove posujilnicama te tako spasila te hrvatske ustanove, D. je počela prodavati zgrade, a 1929. faš. je vlast na njezino čelo imenovala povjerenika, koji je likvidirao preostalu Družbinu imovinu. Time je završio rad jedne od najvažnijih preporodnih ustanova istar. Hrvata.

LIT.: E. Radetić, Istarski zapisi, Zagreb 1969; B. Milanović, Hrvatski narodni preporod u Istri, II, Pazin 1973; F. Ferluga Petronio, La Società dei santi Cirillo e Metodio in Istria, Istria religiosa, Trieste 1989.
S. Trogrlić