Predaje

Predaje, usmenoknjiževni žanr koji se temelji na vjerovanju u istinitost onoga o čemu se priča, bilo stvarnom vjerovanju bilo onome koje još podupiru struktura i izraz teksta, ali ne više i zajednica u kojoj se priča pripovijeda. Tematski se dijele na povijesne, mitske//demonološke i etiološke, ali ima i preklapanja. Tako su npr. neke inačice predaja o Atili istodobno i povijesne (junak je pov. osoba) i mitske (zbog nadnaravnih karakteristika koje mu se dodjeljuju: ima oko na sredini čela i laje kad govori), a najpoznatija istar. predaja o vilama kao graditeljicama Arene istodobno je i etiološka (govori o postanku građevine) i mitska (junakinje su nadnaravna bića).

Zapisane i poznate etiološke predaje tematiziraju nastanak i imenovanje naselja (npr. Buje, Pamići, Dubci, Boljun, Triban, Peroj i dr.) ili nastanak jezera (Ćepićko jezero), stijena (Fratrov konj) i dr. Od pov. predaja poznatije su one o kugi koja je »zatrla« Dvigrad zbog grešna života Dvegrajaca, o ratu između Boljuna i Motovuna (s lokaliziranim motivom dosjetljivosti opkoljenih), a uz nekadašnju mletačko-austr. granicu nisu rijetke ni predaje koje tematiziraju tate ili ladre, čije se djelovanje motivira upravo (ne)propusnošću granice i (ne)potkupljivošću predstavnika vlasti. Najmnogobrojnije su predaje mitske/demonološke (tematiziraju nadnaravna bića i pojave), a njihovi su glavni likovi vile, štrige i štriguni, vukodlak (ukodlak), krsnici (kršnjaci, grišnjaki), rjeđe krsnice, Mora, macmolić ili malik, Orko ili Mrak, nevidinčići i mrtvi koji se vraćaju, a među pojavama tematiziraju se slabo oko, slaba štofnja, kljuka, zakopano zlato koje čuva zmija i sl.

LIT.: M. Bošković-Stulli, Zakopano zlato. Hrvatske usmene pripovijetke, predaje i legende iz Istre, Pula–Rijeka 1986.

E. Rudan