Motovun, panorama

Motovun

Motovȗn (tal. Montona), naselje na brežuljku u središnjoj Istri, 21 km jugoistočno od Buja, iznad južne obale srednjega toka Mirne (45°20′N; 13°50′E; 277 m nadmorske visine); 481 stanovnika (2011.), sjedište općine.

Ubraja se među najočuvanije istarske srednjovjekovne urbane cjeline. Jezgra naselja smještena je visoko na čunjastoj uzvisini iznad okolnoga područja, s podgrađem na južnoj padini (Borgo) i novijim predgrađem na njegovu istočnom hrptu (Gradisiol), te novim (XIX. st.) naseljem (Kanal, tal. Laco) u podnožju uzvisine, duž županijske prometnice Karojba–dolina Mirne. Do početka XX. st. imao je gotovo dvostruki broj stanovnika nego što ga ima danas.

Stanovnici se bave poljodjelstvom, stočarstvom i vinogradarstvom (veliki nasadi vinove loze: teran, pinot, malvazija) i proizvodnjom vina (podrumi). Sjedište malih poduzetničkih tvrtki, hotela (Kaštel); u novije vrijeme mjesto održavanja međunarodnoga filmskog festivala (Motovun Film Festival) i likovnih priredaba; sjedište Međunarodnoga centra hrvatskih sveučilišta u Istri. Motovun se razvio na uzvisini, na mjestu prapovijesne gradine, te na nekoliko susjednih bežuljaka (Šublenta). Prostor oko Motovuna je bio naseljen i u antičko doba, kad se nalazio na rubu parentinskog agera (nalazi ulomaka antičkih natpisa u Motovunu i Brkaču, izloženi u lapidariju u kuli).

Kao sjedište feudalnog posjeda počinje se razvijati od VIII. st., a prvi se put spominje u listini Rižanske skupštine 804. Dio prihoda pripadao je porečkom biskupu, odnosno akvilejskom patrijarhu, a oni su feud u XII. st. prepustili grofovima Goričkim. Od sredine XIII. st. imao je podestata kojega je patrijarh potvrđivao. Nastojeći se osloboditi njegove svjetovne vlasti, Motovun je 1278. došao pod vlast Venecije; nakon toga nastalo je nemirno razdoblje obilježeno sukobima dviju stranaka do kraja XIII. st. Do XVIII. st. bio je važna točka u mletačkom dijelu Istre, između ostaloga i zbog nadzora nad Motovunskom šumom.

Poslije II. svjetskog rata iselio se veliki dio stanovnika, a grad je zapušten; 1970-ih započela je obnova spomenika i stambenih kuća i turistička valorizacija, te je danas važno središte toga dijela Istre.

Jezgra grada opasana je obrambenim zidinama iz XIII.–XIV. st., koje leže na starijim temeljima, a i poslije su obnavljani. S unutrašnje su strane ojačani nizom šiljastolučnih niša, a na istaknutim točkama imaju obrambene kule četverokutne osnove. Zidinama danas vodi šetnica oko najviše razine grada, unutar koje je nekoliko romaničkih i gotičkih kuća. Na glavnom trgu je renesansna palača-kaštel, više puta pregrađivana od XVI. do XIX. st.; gradska palača s ostatcima romaničkih prozora iz XIII. st., kasnorenesansna župna crkva sv. Stjepana (1580.–1614.), s odvojenim zvonikom iz XIII. st. koji ima nazubljeni prsobran na ravnome vrhu. U crkvi je mnoštvo umjetničkih djela (mramorni kipovi Francesca Bonazze, stropne slikarije iz XVIII. st., orgulje Gaetana Calida (Callida), srebrno posuđe i dr.).

Ispod glavnog trga je spremište javne vodospreme. Glavnim prilaznim putom do jezgre naselja dolazi se kroz dvoja gradska vrata (XIV.–XVII. st.); u vanjskima, u kojima je smješten lapidarij antičkih i srednjovj. natpisa i reljefa, te unutrašnjim vratima ranogotičkih obilježja. Na zapadnom kraju trga između vanjskih i unutrašnjih vrata nalazi se loža, otvorena s triju strana stupovima. Podgrađe je također bilo utvrđeno, ali bedemi su očuvani samo u tragovima. U Motovunu su još četiri crkve: Blažene Djevice Marije dei Servi (izgrađena 1584.), sv. Ivana Krstitelja i Blažene Djevice Marije od Vratiju (sagrađena 1521.), sv. Antuna Padovanskoga (prije Sv. Ciprijan, XV. st.), sv. Margarete na gornjem groblju.

Uz Motovun je vezana i legenda o divu Velom Joži, po kojoj je pripovijetku napisao Vladimir Nazor.

Općina Motovun (Comune di Montona). U novijem razdoblju Motovun je do 1993. bio u sastavu općine Pazin, a od tada je sjedište istoimene općine. Do 1997. u njezinom sastavu bili su i Karojba i Motovunski Novaki. Danas se prostire na 32 km2, broji 1.001 stanovnika (2011.). Uz Motovun obuhvaća naselja: Brkač (tal. Bercaz, San Pancrazio di Montona, 214 stanovnika, 2011.), Kaldir (tal. Caldier, 233) i Sveti Bartol (tal. San Bortolo, 73). To su ujedno i mjesni odbori s pripadajućim selima i zaseocima; Motovun: Božići (tal. Bosici), Divjaki (Diviachi), Dagoštini (Dagostini), Meloni, Režari (Resari), Pavati (Pavat), Perčići (Percichi); Brkač: Bataji (Battai), Breg (Monte), Kolari (Colleri), Kranceti (Cragno), Labinjani (Labignani), Monforno, Ravan, Rudeli (Rodelli), Rušnjak (Ruscnach), Sirotići (Sirotici / Rosso), Romani; Kaldir: Brdari (Brdari), Brtoši (Bertossi), Brtošići (Bertossichi), Cvitki (Zvitchi), Gali (Galli), Klarići (Clarici), Lazi (Lazze / Ferri), Paladini, Petretići (Petretichi), Prodani, Štefanićev Breg (Monte Stefanich), Štefanići (Stefanichi), Valenti, Madruši (Madrussa); Sv. Bartol: Benčići (Bencici), Beletićev Breg (Monte Belletich), Flegi (Fleghi), Flegova Stancija (Stanzia Flego), Fiorini, Podjesika (Sotto Iessica), Kal (Cal), Kaligari (Calligari), Kotigi (Cotigi), Labinjani (Labignani), Lokandići (Locandici), Murari (Morari), Piški (Pischi), Pišiljon (Pissiglione), Šćulci (Sciolazi), Tripe (Trippe), Valenti, Vežnaveri (Vesnaveri), Žugani (Giganti),uz napomenu da su Murari i Pišiljon administrativno dijelovi naselja Motovun.

Općinski grb ima oblik stiliziranog štita u čijem donjem dijelu je zeleno polje s tri ispupčenja (brijega), a u sredini mu je tamnocrveni cvijet s pet listića i zlatnim (žutim) tučkom. Iznad polja izdižu se zidine kaštela s dvokrilnim zlatnim vratima u sredini. Na zidinama je pet nazubljenih kula od kojih je srednja najviša i ima vrata, a bočne se stupnjevito spuštaju prema rubovima zidina. Kule imaju po dva prozora i srebrne su (bijele) boje kao i zidine. Gornji, nepokriveni dio štita je plave boje, a oko štita je zlatni obrub. Zastava je vodoravno podijeljena u dva jednaka polja, gornje zelene, donje žute boje, s grbom u redini.

Dan općine je blagdan sv. Stjepana, a obilježava se prve nedjelje nakon 2. kolovoza.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Luigi Morteani, Storia di Montona, Trieste 1895.; Luigi Foscan, I castelli medioevali dell’Istria, Trieste 1992.; Dario Alberi, Istria, storia, arte, cultura, Trieste 1997.; Andre Mohorovičić, Utvrđeni gradovi i kašteli sjevernog Jadrana, Rijeka 1997.; Statut Općine Motovun - Comune di Montona, 27. 3. 2013.

Slučajna natuknica

Višnjan