Savez komunista Jugoslavije

Savez komunista Jugoslavije (SKJ), komun. stranka osnovana 1919. u Beogradu kao Socijalistička radnička partija Jugoslavije (komunista). Nastala je u okviru radničkoga pokreta ujedinjavanjem socijaldemokratskih i socijalist. stranaka oko polit. strategije utemeljene na klasnoj borbi i socijalist. revoluciji.

Od 1920. nosila je naziv Komunistička partija Jugoslavije. Potkraj iste godine drž. vlasti zabranile su joj djelovanje, pa prelazi u ilegalu. God. 1937. u njezinu je sastavu počeo djelovati KP Hrvatske, a na čelo KPJ došao je J. Broz-Tito. Partiji se u međuratnom razdoblju priključio i manji broj Istrana, koji su nakon tal. okupacije i aneksije Istre emigrirali u Jugoslaviju. U Istri je najpoznatiji član KP bio A. Ciliga, koji je 1921. organizirao antifaš. Proštinsku bunu. Za kratkoga boravka u Istri organizirao je komun. ćeliju, koja je djelovala do njegova odlaska. Sve do rujna 1943. drugih organizacija KPH u Istri nije bilo. Partijsko rukovodstvo bilo je na čelu Narodnooslobodilačkoga pokreta te izravno odgovorno za djelovanje narodnooslobodilačkih odbora kao tijela nove vlasti. Tijekom 1944. i 1945. osnivani su općinski, grad. i kotarski komiteti KPH. Svi su bili podređeni Okružnomu, a poslije Oblasnomu komitetu KPH za Istru. Nakon II.svj. rata KPJ preuzela je vlast u Jugoslaviji, a 1952. promijenila naziv u Savez komunista Jugoslavije (odn. Savez komunista Hrvatske). Partija je brzo izolirala i likvidirala polit. oporbu te u poratnom polit. životu imala ključnu ulogu u društv., polit. i gosp. preobrazbi. Nova prijelomnica u razvoju SKH dogodila se 1971–72., u doba Hrvatskoga proljeća. SKH u Istri podupro je zaključke 21. sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu i 28. sjednice CK SKH, na kojima je osuđen maspok u Hrvatskoj. Tom je prilikom iz SKH u Istri, u usporedbi s ostalim hrv. krajevima, isključen manji broj članova. Ustavnim promjenama 1974. SKH zadržao je monopol polit. vlasti, ali je u kreiranju politike postupno došlo do određenih pomaka prema demokratizaciji. Nakon Titove smrti (1980) unutar SKH osjeća se nacionalni naboj, a od 1989. i jasno negativan odnos prema pokušajima nametanja centralizma i unitarizma od strane Beograda. Partijske strukture u Istri podupirale su stajališta SKH prema Beogradu i SKJ. Sukob oko centralizacije, polit. pluralizma i suverenosti jugosl. republika doveo je u siječnju 1990. tijekom 14. izvanrednoga kongresa do raspada SKJ. Nastale su polit. demokratske promjene (stranke, političke), SKH promijenio je naziv u SKH – Stranka demokratskih promjena, a 1993. u Socijaldemokratska partija Hrvatske.

D. Dukovski