Mrkušić, Branko, dramatik, pjesnik, glumac-amater, redatelj, glazbeni, likovni i scenski kritičar, publicist, prevoditelj, kulturni pregalac i prosvjetni djelatnik (Split, 29.XII.1934. – Poreč, 7.VII.2005.).

U Splitu je završio klasičnu gimnaziju, a studij povijesti i latinskog jezika u Zagrebu. Prvo radno mjesto odvelo ga je u Vukovar (Borovo), gdje je ostvario najplodnije godine svoga života, pisao dramske tekstove i pjesme, glumio, režirao, uvježbavao amaterske dramske družine i nastupao s njima po ondašnjoj Jugoslaviji. Rat je 1991. to prekinuo te je iz Vukovara otišao kao prognanik. U Poreč je došao u kolovozu iste godine, nakon što je primljen za profesora latinskog jezika i povijesti u Srednjoj školi Mate Balote. U školi je radio do umirovljenja 1995., a uz profesorski posao pokrenuo je i učeničku dramsku skupinu. U mirovini je početkom 1997. u porečkom Pučkom otvorenom učilištu pokrenuo i vodio dramsku radionicu, okupljajući mahom mlade glumačke amatere, a koja je kasnije, posthumno, u njegovu čast nazvana Mrki teatar. Intenzivno je u 2000-im surađivao i s porečkim Multimedijalnim klubom (MMC) Atelier I.

Pisanjem i postavljanjem scenskih tekstova počeo se baviti još u mladosti, prvi vlastiti dramolet režirao je na odsluženju vojnoga roka u Dubrovniku. Nastavio je u Vukovaru i Borovu, u 1960-im tiskana mu je drama Okrvavljeni krš, s tematikom iz NOR-a, a kroz desetljeća izvedeno više avangardnih kazališnih djela, koja nisu tiskana, među kojima Bokeljski mornari, Kolutovi, kolutovi, kolutovi, Oletta, Scherzo - crni plesač, te dva dječja igrokaza postavljana na Braču Igor bez kormila i Igorov salto mortale. U Poreču je postavio, dijelom napisao i igrao, predstave i multimedijalne projekte: Antigona (1993.), Božićna fuga (1994.), Zoo story (1995.), Hasanaga (1997.), Zatvaranje kruga (1998., ulomci drame u lapidariju porečkog Muzeja), Nick Cave uživo i izvan tijela (1999., suredatelj Ivan Dobran), Apoteoza Mavra mučenika i prvoga biskupa Parentiuma drevnoga (2002., u atriju Eufrazijane), Oletta (prvi dio, 2003.). S Apoteozom su Mrkušić i porečki amateri gostovali 2002. u Mađarskoj.

Uz dramske tekstove pisao je i pjesme, koje je ranijih godina sporadično objavljivao u raznim jugoslavenskim tiskovinama i zbirkama, a dva dramska teksta objavljena su mu u časopisu Provincija nekadašnje Međurepubličke zajednice kulture "Sava". U Poreču mu je tiskan scenski oratorij Apoteoza Mavra mučenika i prvoga biskupa Parentiuma drevnoga (1995.), dramska kronika Porečki diptihon, II. dio - Zatvaranje kruga (1998.), zbirka pjesama Quinque divinae testimonii dictiones (na hrvatskom i talijanskom, vlastiti prepjevi, ilustracije Ivan Krajina, 1998.), Očaj neshvaćanja (dvije poeme, ilustracije I. Krajina, 2000.) drama Anticipirani diplomski ispit iz glume (2004.), pjesme i pripovijetke Vlastiti obračun s vukovarskom tragedijom (dijelom i na talijanskom u vlastitom prepjevu, ilustracije I. Krajina, 2004.).

Kao poznavatelj klasične glazbe, slikarstva, književnosti i kazališta redovito je objavljivao osvrte, preglede i izvještaje u Porečkom glasniku i Glasu Istre, njih više stotina, posljednji desetak dana prije smrti, a napisao je i više predgovora za izložbene kataloge likovnih umjetnika.

Za velik doprinos porečkom kulturnom životu dobio je 2001. gradsku nagradu Sv. Mauro.

Pokopan je u Trogiru.

Slike