Glas Istre

Glas Istre, regionalne nezavisne dnevne novine. Pokrenute su kao glasilo Narodnooslobodilačke fronte za Istru u srpnju 1943. Izlazile kao mjesečnik, tjednik, dvotjednik, a od 1969. kao dnevnik. Postaju glavni tiskani izvor informacija o Istri te najutjecajniji i najprodavaniji dnevni list u hrv. dijelu poluotoka. Prvi je urednik bio Ante Drndić Stipe (1943.–44.), tijekom rata izmjenjuju se Ljubo Drndić, Zvane Črnja, Zdenko Štambuk, Vladimir Švalba–Vid i Fedor Olenković, zatim uredništvo preuzimaju Anđelka Turčinović Dodić (1946.–48), Šanto Kranjac (1948.–49., 1952.–53., 1963.–66.), Just Ivetac (1950.), Ema Derossi (1953.), Mario Hrelja (1953.–62.), Branka Mogorović (1966.–68.), Željko Žmak (1968.–71., 1975.–79., 1993.–94., 1999.), Ive Siljan (1971.–73., 1975.–76.), Milan Rakovac (1973.–75.), Miroslav Sinčić (1991.–92.), Igor Brajković (1994.–99.), Eni Ambrozić (2000.-2006.), Dražen Dobrila (2007.- 2010.), Ranko Borovečki (2010.-2018.) te od početka 2018. Robert Frank. Od 1979. do 1991. glavni urednici Novoga lista bili su i urednici Glasa Istre.

Potreba za novinama na hrvatskom jeziku osjećala se u Istri od 1929., kad zbog zabrane fašističkih vlasti prestaju izlaziti hrvatski listovi. Prvih godina II. svjetskog rata letci, proglasi, brošure i sl. tiskaju se ilegalno u sjevernoj Istri i Sušaku, no jačanjem partizanskoga pokreta sve je veća potreba za posebnim istarskim glasilom. Vodstvo KPH za Istru donijelo je 10.III.1943. odluku o pokretanju lista. Prvi urednik A. Drndić Stipe, sekretar Agitpropa Oblasnoga komiteta KPH za Istru i čelnik Propodjela Oblasnoga Narodnooslobodilačkog odbora za Istru, započeo je sa suradnicima pripremu lista početkom srpnja 1943. u brdima ponad Hrvatskoga primorja. Prvi broj, zaključen vjerojatno 19.VII., otisnut je na Stojač brdu kraj Crikvenice strojem Agitpropa Okružnoga komiteta KPH za Hrvatsko primorje, u 321 primjerku, na 24 stranice maloga formata (24 cm). Broj nije zabilježio Mussolinijev pad (24.VII.) iako nosi nadnevak 1.VIII., određen jer se računalo da će dotada list biti dopremljen do čitatelja u Istri. Poslije drugoga (rujan) i trećega broja (listopad), pripremljenih u razdoblju kapitulacije Italije i širenja slobodnoga teritorija u Istri, zbog njemačke ofanzive nastaje zastoj u studenom. Do kraja rata objavljeno je ukupno 35 brojeva, tiskanih u tiskarama koje sele između sjeverne Istre i Gorskoga kotara. Prvi poratni broj objavljen je 6.V.1945. u Poreču, a drugi 11.V. u Puli. Glasu Istre pridružilo se tada uredništvo dotadašnjega Hrvatskog lista sa Z. Črnjom. Novine do 16.VI.1945. izlaze tri puta tjedno u Puli, a potom u Rijeci, gdje 15.II.1946. – 28.II.1947. prerastaju u dnevnik (osim ponedjeljka, potom ponedjeljka i petka). Zatim se iznova vraćaju tjednom ritmu (7.III.1947.) te sele u Pulu, gdje izlaze kao tjednik 29.V.1948. – 19.VIII.1949. List se zatim iznova vraća u Rijeku, a potkraj godine prestaje izlaziti, kratko se pojavljujući samo ljeti 1950. Poslije dvoipolgodišnje stanke ponovno je pokrenut kao puljski tjednik (1.VII.1952. – 17.X.1969.). Spojivši se s riječkim Novim listom, od 1.XI.1969. izlazi kao dnevnik jednak Novom listu, ali pod svojim nazivom i s pojačanim puljskim i istarskim sadržajima. Isprva je, između dvadeset stranica, razlika samo u jednoj stranici Pulske kronike, no 1976. pridružene su joj stranice Istarske kronike, koja je okupila sve članke o događajima u ostalom dijelu Istre. Subotom izlazi revijalno vikend izdanje, a prvi će se nedjeljni broj pojaviti 9.IV.1989. Novine su od osnutka izlazile s različitim podnaslovima – glasilo Jedinstvene narodno-oslobodilačke fronte za Istru, Slavensko-talijanske antifašističke unije za Istru, Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske za Istru i dr. – da bi 1992. postale nezavisne novine. Osim ove, 1990-e donijele su niz novosti značajnih za razvitak Glasa Istre, među kojima postupno odvajanje od Novoga lista i tehnološko osuvremenjivanje. Redakcija 1993. samostalno uređuje desetak stranica, 1998. veći se dio lista računalno priprema u Puli, a od 2.II.1999. počinje samostalno uređivanje i tehnička priprema za tiskanje, čime hrvatska Istra dobiva vlastiti dnevnik. S riječkim je dnevnikom dogovorena razmjena priloga te tiskanje u tiskari Novoga lista. Plavom znaku (i crvenoj glavi bivšega vikend izdanja, u novije vrijeme nedjeljnog) pridružili su se potkraj 1998. naslovnica i još sedam stranica u boji (od ukupno 40), isprva vikendom, a od polovice 2000. svakodnevno, da bi postupno u boji bile tiskane gotovo cijele novine. Izlazeći kao tjednik, Glas Istre dostizao je nakladu do oko 3.500 primjeraka, kao dnevnik 1970-ih do oko 15.000, a 15.IV.1988. postignuo je dosad najveću nakladu od 28.092 primjerka. Posljednjih godina zauzima tri četvrtine tržišta dnevnih novina u hrvatskom dijelu Istre. Prodaje se i u Rijeci, Hrvatskom primorju, Zagrebu i Trstu. U skladu s tim širila se mreža dopisništava: osim puljske redakcije, 1969. postojalo je samo dopisništvo u Labinu, potom su otvorena u svim gradovima današnje Istarske županije, od 1996. i u Kopru i Trstu, potom i u Zagrebu, ali su se tijekom 2000-ih neka dopisništva gasila zbog troškovnih teškoća i kadrovskog osipanja. U sklopu novina tijekom desetljeća postojanja objavljeno je mnoštvo posebnih i stalnih priloga: npr. Fiskulturni prilog (1946.), Osnovna iskustva prvog polugodišta prve planske godine (1947.), Društveni plan privrednog razvitka Kotara Pula (1958.), Radio TV izlog (1969.–85.), Ugovor između SFR Jugoslavije i Republike Italije (1975.), More (1976.–90.), Ustav Republike Hrvatske (1990.), Mirovinska reforma (2001.). Novine su obilježili redoviti razgovori Jurine i Franine te serija karikatura čiji je glavni lik bio barba Tone. Posljednjih desetljeća objavljuju se sljedeći tjedni prilozi: La kost, humoristično-satirični podlistak (od ožujka 1993.), gospodarski prilog Trezor (od 1997.), Sport nedjeljom i Sport ponedjeljkom (od 1999.); Zoom, s društvenim temama (od 2000.), Dom, obiteljski prilog (od 2001.); Ružmarin, mjesečnik za djecu (od 2001.) te tjedni oglasnik Butiga (od 1996., a niz godina izlazio je kao samostalno izdanje). Dnevnik ima svoje internetsko izdanje https://www.glasistre.hr/. Izdavač novina je Glas Istre novine, d. o. o.

Komentari

    Trenutno nema objavljenih komentara.

Ostavi komentar

* Slanjem komentara prihvaćate Pravila obrade Vaših osobnih podataka (e-mail i IP adresa). cancel reply


Literatura

Glas Istre: 60 godina, Glas Istre, 20.IX.2003; V. Antić, Glas Istre 1943–1945. I–III, VHARP, 1961–62, 6–7, 1963–64, 8–9, 1966–67, 11–12.

Slučajna natuknica

Novi list