Stanich, Roberto
Stanich, Roberto, privrednik, dijalektalni pisac (Kanfanar, 5.IV.1941. - Milano, 4.XI.2018.).
Roditelji su mu živjeli u Puli, ali rođen je kod bake u Kanfanaru kamo se majka sklonila početkom Drugog svjetskog rata, kad je otac bio mobiliziran u talijansku vojsku. U poraću žive u Puli, na tadašnjem početku Medulinske ceste (danas Mutilska ulica), a nakon pripojenja Istre Jugoslaviji obitelj je optirala za zadržavanje talijanskog državljanstva te se odselila 1956. u Italiju. Tri sljedeće godine, do 1959. borave u izbjegličkim logorima u Tortoni i Monzi.
Stanich je primljen u tršćanski internat „Nazario Sauro“ te je u tom gradu pohađao i 1960. završio tehničku školu „Alessandro Volta“. Potom se odselio u Milano, gdje je obavljao tehničke, trgovačke i upraviteljske poslove u raznim privrednim tvrtkama. Obnašao je rukovodeće dužnosti u multinacionalnim kompanijama u Italiji i inozemstvu.
S posebnom je ljubavlju i zanimanjem proučavao povijest, tradiciju i kulturu Istre, Dalmacije i Julijske Venecije. O tim je temama surađivao s raznim udrugama (bio je istaknuti član izbjegličkog društva Libero Comune di Pola in Esilio), pisao u publikacijama, sudjelovao u javnim raspravama i na prigodnim skupovima.
Na pulskoj inačici istromletačkog narječja piše crtice, sjećanja i pripovijetke, inspirirane najviše pričama i dogodovštinama iz rodnoga kraja, iz vlastite obitelji i okruženja, kojih dio povremeno objavljuje u ezulskom listu L'Arena di Pola, neke i u riječkom La Voce del popolo. Pripovijetke su mu često obojane nostalgijom, jetke, ali i ironične i duhovite. Objavio ih je u zbirkama: L'imprinting dell'Istria (2009.), La vita xe ancora bela (2010.), Mr. Merlo De Graia (2012.), El roplan dei sogni (2013.), El pan de l’Istria (2015.) i El Neverin (2017.), sve kod milanskog izdavača Lampi di Stampa.
Za L'imprinting dell'Istria i La vita xe ancora bela dobio je posebne pohvalnice u kategoriji pripovjedaštva na natječaju "Loris Tanzella".
Komentari
Trenutno nema objavljenih komentara.
Ostavi komentar